U selu Džurovo, pod brdima Prijepolja, gde vekovima odjekuje molitva, verni narod se okupio oko mitropolita Atanasija da bi proslavio hramovnu slavu crkve Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja – svedočeći snagu predanja, zajedništva i neugasive pravoslavne vere.
U tišini prijepoljskih brda, tamo gde se duša spaja s nebom, a reči polako postaju molitva, u selu Džurovo svečano je proslavljena hramovna slava crkve posvećene Trećem obretenju glave Svetog Jovana Krstitelja. svetu arhijerejsku liturgiju služio je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, uz sasluženje starešine hrama protonamesnika Vlada Lazića i protođakona Ivana Savića.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike u crkvenoj porti
U molitvenom sabranju, pod svodovima svetinje koja svedoči o vekovnoj veri ovoga kraja, liturgijski duh ispunio je sve prisutne, a narod je, kako dolikuje, odgovarao na svaku jekteniju kao jedno srce i jedna duša. Nakon zaamvone molitve, usledio je svečani ophod oko hrama i osvećenje slavskih darova, koje je ove godine pripremio domaćin Mile Baković sa porodicom, predajući simbolično deo slavskog kolača Milenku Novakoviću, novom domaćinu naredne slave.
Foto: Eparhija mileševska
Hram Trećeg obretenja glave Svtog Jovana Krstitelja u Džurovu
Obraćajući se vernom narodu, vladika Atanasije uputio je snažnu duhovnu poruku, pozivajući sve da u Svetom Jovanu Krstitelju pronađu primer postojanosti i hrabrog svedočenja vere:
– Sveti Jovan je dao najjače svedočanstvo o Gospodu Hristu. On je ukazao na Njega, da je Jagnje Božije i Spasitelj sveta. Sve u jednoj ličnosti.
Naglasio je i važnost vere koja ne jenjava ni u trenucima zaborava sveta, jer istinu Bog uvek obelodani:
– Čak i kada bi ljudi zaboravili svedoke Božije, Gospod ih pokaže. Sećamo se pronalaska glave Svetog Jovana jer Bog nije dao da bude zaboravljena.
Foto: Eparhija mileševska
Njegova beseda bila je ne samo podsećanje na evanđelske istine, već i poziv svima da sopstvenim životom grade ne samo hramove od kamena, već i hramove od duha:
– Želim da svako od nas u sebi izgrađuje tu čvrstinu vere. I onda ćemo dokazati da smo i mi dragoceni. Svi zajedno da napredujemo u onome što je pošteno, dobro i časno, što je od Boga.
Starešina hrama, protonamesnik Vlado Lazić, zahvalio je mitropolitu na njegovom pastirskom staranju za narod Eparhije mileševske, dok su vernici u duhu zajedništva nastavili slavlje za slavskom trpezom ljubavi u parohijskom domu, koju su pripremili domaćini.
Slava u Džurovu nije bila samo događaj u kalendaru, već živa potvrda vere koja se prenosi iz kolena na koleno. U tišini brda i uz svetlost kandila, Sveti Jovan Krstitelj i dalje pokazuje put – put koji vodi ka Carstvu Nebeskom, ali i ka bližnjem čoveku.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.