Mnogi brakovi se sklapaju dok parovi još plutaju u oblacima zaljubljenosti i neretko, brzo i "pucaju".
Zaljubljenost je uzvišeno stanje u kojem osećamo da je druga osoba savršena. Srce brže kuca, leptirići lepršaju u stomaku, a svet dobija ružičastu nijansu. Sve izgleda moguće, svi problemi rešivi. U toj euforiji, mnogi parovi odlučuju da stupe u brak, verujući da je ta snažna emocija - ljubav. Ipak, ono što se često previdi jeste činjenica da zaljubljenost nije isto što i ljubav.
Zaljubljenost, koliko god da je lepa, prolazna je. To je emocionalni vrhunac koji ne može trajati večno. Kada se ta faza završi, mnogi se prvi put zaista "pogledaju", ali tada često više ne prepoznaju osobu pored sebe. Sve ono što je do tada delovalo simpatično ili se ignorisalo u ime "hemije", postaje nepodnošljivo. Počinje razočaranje, osećaj prevare - ali ne zato što je partner postao drugačiji, već zato što ga nikada nismo stvarno upoznali.
Freepik
Ljubav je daleko više od zaljubljenosti
Ljubav je nešto sasvim drugo. Ljubav je tiha, stabilna, strpljiva. Ona nije zaslepljenost, već jasno viđenje druge osobe, sa svim njenim vrlinama i manama - i svesna odluka da joj se, uprkos svemu, posvetimo. Ljubav ne traži savršenstvo, već prihvatanje. Ona se ne rađa iz euforije, već iz dubokog razumevanja, poštovanja i zajedničkog rasta.
Nažalost, mnogi brakovi se sklapaju dok parovi još uvek plutaju u oblacima zaljubljenosti i neretko, brzo i "pucaju".
O tome je u jednoj od svojih beseda govorio i otac Miloš Vesin, koji je rekao da je zaljubljenost toliko opasna da bi zakonom zaljubljenom čoveku trebalo zabraniti da donosi dalekosežne odluke.
Wikimedia/Andrija12345678
Otac Miloš Vesin
- Zaljubljen čovek nije normalan čovek. E sad ja tu osećam kako neki lepterići lete po meni, i tako dalje, i ta idruga osoba oseti isto, i mi samo onda kao zaljubljeni. I mi onda izlazimo zajedno, da ne kažem da se zabavljamo, i na osnovu toga rešimo da stupimo u brak. Zaljubljenost je divna stvar, ali, zaljubljenom čoveku bi zakonom trebalo zabraniti da donosi dalekosežne odluke - istakao je otac Miloš Vesin i dalje objasnio zašto:
- Zato što on nije normalan. Zato što zaljubljenost treba da preraste u ljubav. I ono što mi danas vrlo često čujemo, kao sveštenici, dođu posle 5-10,15,20 godina, pogotovo ovi posle dve ili godinu godinu dana, i kažu da "ne vole je više ili ne voli ga više". Čuj, ne voli ga više! Pa, šta znači to "više"? Nisi ga nikada ni volela - zaključio je otac Miloš.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Dok savremeno društvo često posmatra razvod kao nešto uobičajeno, Crkva ga vidi kao bolan i krajnji izlaz, moguć samo u retkim, izuzetno teškim situacijama.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.