Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Svetog Vasilija Ostroškog, zaštitnika i utešitelja pravoslavnog naroda, u Sabornom hramu u Prijepolju sabrao se verni narod, sveštenstvo i monaštvo Eparhije mileševske, kao i gosti iz drugih krajeva, kako bi zajedno proslavili slavu ovog svetog hrama. Dan ispunjen molitvom, saborskim duhom i radošću ostavio je snažan pečat u srcima svih okupljenih. Svetu arhijerejsku liturgiju služili su mitropolit kanadski g. Mitrofan i mitropolit mileševski g. Atanasije, uz sasluženje brojnih sveštenika iz eparhija mileševske i šumadijske.
Liturgijsko sabranje dodatno je uveličao hor „Sveti kralj Vladislav“, koji svojim umilnim pojanjima redovno prati bogosluženja u ovom hramu. Posebnu radost donelo je rukopoloženje ipođakona Miroslava Bujaka u čin đakona – novo služenje, nova nada i nova odgovornost pred Bogom i Crkvom.
SPC / Eparhija mileševska
Litiju su predvodile vladike mileševski Atanasije i kanadski Mitrofan
Nakon liturgije, u prisustvu arhijereja, sveštenstva, vernog naroda, kao i predstavnika lokalne samouprave, vojske i policije, usledila je svečana litija centralnim ulicama Prijepolja. Litija – drevni izraz vere i molitve pravoslavnog naroda – postala je svedočanstvo jedinstva i duhovne snage ovog kraja. Učestvovali su i najmlađi, članovi folklorne sekcije Doma kulture, kao i brojni gosti, koji su svojim prisustvom posvedočili da je Sveti Vasilije i danas živa snaga među narodom.
Slavski darovi i slavski kolač, koje su pripremili ovogodišnji kumovi slave Milinko Bujak i Radojica Korugić sa svojim porodicama, osveštani su u porti hrama, nakon čega je mitropolit Mitrofan uputio pastirsku besedu vernom narodu. Ukazavši na Vaskrsenje Hristovo kao središte hrišćanske vere, on je podsetio da su mučenici, ispovednici i čudotvorci, poput Svetog Vasilija, svojim životima upravo posvedočili tu istinu. Njegove reči bile su poziv na jedinstvo duha, vere i naroda – na povratak izvorima koji daju snagu i svetlost vremenu u kojem živimo.
SPC / Eparhija mileševska
Litiju su predvodile vladike mileševski Atanasije i kanadski Mitrofan
– Imamo mnogo svetitelja, ali izgleda da Sveti Vasilije zauzima jedno od glavnih mesta u našem narodu. Njegovo prisustvo osećamo i danas – i u ovom hramu i u vašim licima – rekao je vladika Mitrofan.
Mitropolit Atanasije je u svojoj besedi izrazio zahvalnost svom saborcu, mitropolitu Mitrofanu, i ukazao na snagu zajedništva koje se ogleda i u prazniku i u narodu. U njegovim rečima čulo se i ono što nevidljivo ispunjava ovakva sabranja – duboko duhovno jedinstvo sa Svetim Vasilijem, koje menja čoveka, vreme i zajednicu.
– Sveti Vasilije prineo je sebe, ali očigledno traži da i mi prinesemo sebe – i danas smo to učinili. Zajedno smo, i bićemo uvek zajedno – poručio je mitropolit Atanasije.
Starešina hrama, protojerej-stavrofor Goran Krstić, zahvalio je svim učesnicima liturgijskog i svečanog dela proslave, ističući da je sve proteklo u najboljem redu – na slavu Božiju i čast Svetog Vasilija.
Dan je završen u duhu radosnog sabranja, uz kulturno-umetnički program u porti hrama. Zvuci frule i gusala, igre i pesme folklornih ansambala pokazali su kako vera i kultura čine neraskidivu celinu narodne duše. Priređena je trpeza ljubavi za sve prisutne – još jedno svedočanstvo o gostoljublju i bogobojaznosti naroda ovog kraja.
Za narednu godinu, kumovi slave biće braća Predrag i Nenad Tošić iz Prijepolja, čime je još jednom potvrđena trajnost i neprekinutost ove molitvene tradicije.
Kao uspomenu na ovo sabranje, mitropolit Atanasije je svom bratu Mitrofanu uručio reprodukciju freske Belog Anđela – simbola nade i božanske prisutnosti. Sabranje u Prijepolju nije bilo samo svečanost – bilo je svedočanstvo žive vere, sabornosti i nade da nas naši svetitelji, predvođeni Svetim Vasilijem Ostroškim, i dalje vode putem koji vodi u život večni.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Na Duhovski ponedeljak, stotine vernika prošle su u molitvenom hodu kroz centar Šapca, dok je vladika Jerotej uputio snažne poruke o identitetu, veri i jedinstvu, ističući da Šapčani imaju čast da istog dana proslavljaju i slavu i duhovni rođendan svoje svete Crkve.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.