Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Svetog Vasilija Ostroškog, zaštitnika i utešitelja pravoslavnog naroda, u Sabornom hramu u Prijepolju sabrao se verni narod, sveštenstvo i monaštvo Eparhije mileševske, kao i gosti iz drugih krajeva, kako bi zajedno proslavili slavu ovog svetog hrama. Dan ispunjen molitvom, saborskim duhom i radošću ostavio je snažan pečat u srcima svih okupljenih. Svetu arhijerejsku liturgiju služili su mitropolit kanadski g. Mitrofan i mitropolit mileševski g. Atanasije, uz sasluženje brojnih sveštenika iz eparhija mileševske i šumadijske.
Liturgijsko sabranje dodatno je uveličao hor „Sveti kralj Vladislav“, koji svojim umilnim pojanjima redovno prati bogosluženja u ovom hramu. Posebnu radost donelo je rukopoloženje ipođakona Miroslava Bujaka u čin đakona – novo služenje, nova nada i nova odgovornost pred Bogom i Crkvom.
SPC / Eparhija mileševska
Litiju su predvodile vladike mileševski Atanasije i kanadski Mitrofan
Nakon liturgije, u prisustvu arhijereja, sveštenstva, vernog naroda, kao i predstavnika lokalne samouprave, vojske i policije, usledila je svečana litija centralnim ulicama Prijepolja. Litija – drevni izraz vere i molitve pravoslavnog naroda – postala je svedočanstvo jedinstva i duhovne snage ovog kraja. Učestvovali su i najmlađi, članovi folklorne sekcije Doma kulture, kao i brojni gosti, koji su svojim prisustvom posvedočili da je Sveti Vasilije i danas živa snaga među narodom.
Slavski darovi i slavski kolač, koje su pripremili ovogodišnji kumovi slave Milinko Bujak i Radojica Korugić sa svojim porodicama, osveštani su u porti hrama, nakon čega je mitropolit Mitrofan uputio pastirsku besedu vernom narodu. Ukazavši na Vaskrsenje Hristovo kao središte hrišćanske vere, on je podsetio da su mučenici, ispovednici i čudotvorci, poput Svetog Vasilija, svojim životima upravo posvedočili tu istinu. Njegove reči bile su poziv na jedinstvo duha, vere i naroda – na povratak izvorima koji daju snagu i svetlost vremenu u kojem živimo.
SPC / Eparhija mileševska
Litiju su predvodile vladike mileševski Atanasije i kanadski Mitrofan
– Imamo mnogo svetitelja, ali izgleda da Sveti Vasilije zauzima jedno od glavnih mesta u našem narodu. Njegovo prisustvo osećamo i danas – i u ovom hramu i u vašim licima – rekao je vladika Mitrofan.
Mitropolit Atanasije je u svojoj besedi izrazio zahvalnost svom saborcu, mitropolitu Mitrofanu, i ukazao na snagu zajedništva koje se ogleda i u prazniku i u narodu. U njegovim rečima čulo se i ono što nevidljivo ispunjava ovakva sabranja – duboko duhovno jedinstvo sa Svetim Vasilijem, koje menja čoveka, vreme i zajednicu.
– Sveti Vasilije prineo je sebe, ali očigledno traži da i mi prinesemo sebe – i danas smo to učinili. Zajedno smo, i bićemo uvek zajedno – poručio je mitropolit Atanasije.
Starešina hrama, protojerej-stavrofor Goran Krstić, zahvalio je svim učesnicima liturgijskog i svečanog dela proslave, ističući da je sve proteklo u najboljem redu – na slavu Božiju i čast Svetog Vasilija.
Dan je završen u duhu radosnog sabranja, uz kulturno-umetnički program u porti hrama. Zvuci frule i gusala, igre i pesme folklornih ansambala pokazali su kako vera i kultura čine neraskidivu celinu narodne duše. Priređena je trpeza ljubavi za sve prisutne – još jedno svedočanstvo o gostoljublju i bogobojaznosti naroda ovog kraja.
Za narednu godinu, kumovi slave biće braća Predrag i Nenad Tošić iz Prijepolja, čime je još jednom potvrđena trajnost i neprekinutost ove molitvene tradicije.
Kao uspomenu na ovo sabranje, mitropolit Atanasije je svom bratu Mitrofanu uručio reprodukciju freske Belog Anđela – simbola nade i božanske prisutnosti. Sabranje u Prijepolju nije bilo samo svečanost – bilo je svedočanstvo žive vere, sabornosti i nade da nas naši svetitelji, predvođeni Svetim Vasilijem Ostroškim, i dalje vode putem koji vodi u život večni.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U selu Džurovo, pod brdima Prijepolja, gde vekovima odjekuje molitva, verni narod se okupio oko mitropolita Atanasija da bi proslavio hramovnu slavu crkve Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja – svedočeći snagu predanja, zajedništva i neugasive pravoslavne vere.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
U Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, brojni vernici okupili su se na arhijerejskoj liturgiji. Mitropolit mileševski poslao je snažne poruke o ljubavi prema bližnjima, razumevanju i zajedništvu u duhu Božića.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.