U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
U tišini svetih zidina manastira Mileševa, tamo gde vekovima odjekuje molitva svetitelja i monaško pojanje, započela je još jedna svetla stranica u istoriji ove nemanjićke svetinje. Po blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita mileševskog Atanasija, a uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, počeli su radovi na zameni olovnog pokrivača sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije je, uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, dao blagoslov za početak radova na zameni krova mileševskog sabornog hrama
Kao što se u duhovnom životu svakog čoveka traži obnova srca, tako i svetinje kroz vekove s vremena na vreme traže ruku čovekovu – da ih, sa strahopoštovanjem i molitvom, osnaži i ulepša. Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je mitropolitu Atanasiju sve detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze upravo sa Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja.
Radnici, osenčeni molitvama, obasjani svetlom Vaskrsenja koje i samo ime hrama nosi, započeće radove sa verom da učestvuju u delu koje nadilazi prolazno. Ova obnova nije samo tehnički poduhvat – to je čin ljubavi prema predanju, znak brige za duhovno i kulturno blago koje nadahnjuje pokoljenja.
Foto: Eparhija mileševska
Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je vladici mileševskom detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze sa Kosova i Metohije
Nakon obilaska gradilišta, vladika Atanasije je zajedno sa svim prisutnim radnicima ušao u hram gde je uzneta kraća molitva, kao svetosavsko prizivanje blagodati Božje na svaki budući napor. Reči vladike mileševskog odzvanjale su poput tihog psalma:
- Molimo se Bogu da nas umudri, ohrabri i rukovodi u svemu ovome što je planirano korisno da se uradi, i za zaštitu svih onih koji budu radili. Molimo se da to sve bude ka spasenju, i naših duša i onih koji budu uživali plodove našega rada. Zaista je privilegija, ukazana sa Božije strane nama, da mi možemo ovim da se bavimo. Bogu zahvaljujemo, i molimo ga da sve dobro protekne.
Foto: Eparhija mileševska
Radove će izvoditi majstori Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja
- U ovom trenutku, Mileševa ponovo postaje gradilište duhovnosti, mesto gde se sreću neimarska posvećenost i neugasla svetlost vere. Pod nebeskim krovom, uz pomoć najkvalitetnijih materijala i još plemenitijih namera, ova svetinja će zablistati u slavi koju joj je Gospod namenio.
Jer, obnavljajući svetinju, obnavljamo i sami sebe.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.