U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
U tišini svetih zidina manastira Mileševa, tamo gde vekovima odjekuje molitva svetitelja i monaško pojanje, započela je još jedna svetla stranica u istoriji ove nemanjićke svetinje. Po blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita mileševskog Atanasija, a uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, počeli su radovi na zameni olovnog pokrivača sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije je, uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, dao blagoslov za početak radova na zameni krova mileševskog sabornog hrama
Kao što se u duhovnom životu svakog čoveka traži obnova srca, tako i svetinje kroz vekove s vremena na vreme traže ruku čovekovu – da ih, sa strahopoštovanjem i molitvom, osnaži i ulepša. Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je mitropolitu Atanasiju sve detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze upravo sa Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja.
Radnici, osenčeni molitvama, obasjani svetlom Vaskrsenja koje i samo ime hrama nosi, započeće radove sa verom da učestvuju u delu koje nadilazi prolazno. Ova obnova nije samo tehnički poduhvat – to je čin ljubavi prema predanju, znak brige za duhovno i kulturno blago koje nadahnjuje pokoljenja.
Foto: Eparhija mileševska
Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je vladici mileševskom detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze sa Kosova i Metohije
Nakon obilaska gradilišta, vladika Atanasije je zajedno sa svim prisutnim radnicima ušao u hram gde je uzneta kraća molitva, kao svetosavsko prizivanje blagodati Božje na svaki budući napor. Reči vladike mileševskog odzvanjale su poput tihog psalma:
- Molimo se Bogu da nas umudri, ohrabri i rukovodi u svemu ovome što je planirano korisno da se uradi, i za zaštitu svih onih koji budu radili. Molimo se da to sve bude ka spasenju, i naših duša i onih koji budu uživali plodove našega rada. Zaista je privilegija, ukazana sa Božije strane nama, da mi možemo ovim da se bavimo. Bogu zahvaljujemo, i molimo ga da sve dobro protekne.
Foto: Eparhija mileševska
Radove će izvoditi majstori Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja
- U ovom trenutku, Mileševa ponovo postaje gradilište duhovnosti, mesto gde se sreću neimarska posvećenost i neugasla svetlost vere. Pod nebeskim krovom, uz pomoć najkvalitetnijih materijala i još plemenitijih namera, ova svetinja će zablistati u slavi koju joj je Gospod namenio.
Jer, obnavljajući svetinju, obnavljamo i sami sebe.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Postavljen prvi deo krsta na vrh centralne kule Isusa Hrista – bazilika Sagrada Familija sada je visoka 162,91 metar, a do 2026. dostizaće 172 metra, kada će biti dovršena u čast stogodišnjice smrti Antonija Gaudija.