U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
U tišini svetih zidina manastira Mileševa, tamo gde vekovima odjekuje molitva svetitelja i monaško pojanje, započela je još jedna svetla stranica u istoriji ove nemanjićke svetinje. Po blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita mileševskog Atanasija, a uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, počeli su radovi na zameni olovnog pokrivača sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije je, uz odobrenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, dao blagoslov za početak radova na zameni krova mileševskog sabornog hrama
Kao što se u duhovnom životu svakog čoveka traži obnova srca, tako i svetinje kroz vekove s vremena na vreme traže ruku čovekovu – da ih, sa strahopoštovanjem i molitvom, osnaži i ulepša. Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je mitropolitu Atanasiju sve detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze upravo sa Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja.
Radnici, osenčeni molitvama, obasjani svetlom Vaskrsenja koje i samo ime hrama nosi, započeće radove sa verom da učestvuju u delu koje nadilazi prolazno. Ova obnova nije samo tehnički poduhvat – to je čin ljubavi prema predanju, znak brige za duhovno i kulturno blago koje nadahnjuje pokoljenja.
Foto: Eparhija mileševska
Vlasnik preduzeća koje izvodi radove, Dragomir Miletić, izložio je vladici mileševskom detalje predstojećih radova – od vrhunskih materijala do stručnih ruku koje dolaze sa Kosova i Metohije
Nakon obilaska gradilišta, vladika Atanasije je zajedno sa svim prisutnim radnicima ušao u hram gde je uzneta kraća molitva, kao svetosavsko prizivanje blagodati Božje na svaki budući napor. Reči vladike mileševskog odzvanjale su poput tihog psalma:
- Molimo se Bogu da nas umudri, ohrabri i rukovodi u svemu ovome što je planirano korisno da se uradi, i za zaštitu svih onih koji budu radili. Molimo se da to sve bude ka spasenju, i naših duša i onih koji budu uživali plodove našega rada. Zaista je privilegija, ukazana sa Božije strane nama, da mi možemo ovim da se bavimo. Bogu zahvaljujemo, i molimo ga da sve dobro protekne.
Foto: Eparhija mileševska
Radove će izvoditi majstori Kosova i Metohije, noseći u sebi iskustvo obnove najuzvišenijih srpskih svetinja
- U ovom trenutku, Mileševa ponovo postaje gradilište duhovnosti, mesto gde se sreću neimarska posvećenost i neugasla svetlost vere. Pod nebeskim krovom, uz pomoć najkvalitetnijih materijala i još plemenitijih namera, ova svetinja će zablistati u slavi koju joj je Gospod namenio.
Jer, obnavljajući svetinju, obnavljamo i sami sebe.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Mitropolit mileševski služio prvu liturgiju pređeosvećenih darova u ovom Velikom postu - vernicima preneo poruku o ljubavi, zajedništvu i unutrašnjoj discipline.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.