Foto: Eparhija mileševskaVaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U tišini jutra, dok su se zvezde još krile iza mileševskih planina, nad belinom manastirskih zidova razlila se svetlost Vaskrsa – Svetlost nad svetlostima, koja obasjava ne samo svet, već i srca vernih. Tako je, u carskom hramu Vaznesenja Hristovog, pod svodom Mileševe, vaskršnja liturgija 2025. godine zasijala kao oganj iz duhovnog ognjišta koje vekovima greje narod srpski.
Mitropolit mileševski Atanasije, noseći svetlost Vaskrsenja u svojim rukama i srcu, služio je svetu liturgiju, uz sasluženje protojereja-stavrofora Nikole Perkovića i protođakona Ivana Savića. Odzivi molitava i jektenija dolazili su od ženskog pevničkog hora – mileševskih monahinja, predvođenih igumanijom Akvilinom. Njihov glas, čist i uznesen, bio je kao pesma anđela u prazničnom jutru.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnja liturgija u manastiru Mileševa
Verni narod se sabrao kao što se duše sabiraju oko večnog plamena. Mnogi su pristupili Čaši Života, pričestivši se Životvornim Telom i Krvlju Vaskrslog Hrista, osećajući da je baš tu, na svetom mestu, dotaknut večni smisao postojanja.
Ali trenutak koji je postao ikona Vaskrsa 2025. godine, rodio se u tišini srca i jednostavnosti jednog pokreta. Posle službe, dok su se oči još sjajile od suza blagodarnosti, mitropolit Atanasije i umirovljeni episkop mileševski Filaret, koji se već neko vreme nalazi pod brižnom negom mileševskog sestrinstva, kuckali su se vaskršnjim jajima.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na toj slici – koju je Božija promisao darovala celom pravoslavnom rodu – nije bilo samo jaje kao simbol pobede života nad smrću. Bio je to trenutak prepoznavanja: susret hrišćanske ljubavi, bratstva i vere. Ruka mitropolita Atanasija blago dotače ruku vladike Filareta – slabiju, oslonjenu, ali nimalo manje svetlu. Dve generacije, dva pastira, dva svedoka Hristove sile koja ne stari i ne prolazi. Taj trenutak, tiho, ali moćno, dotakao je srce svakog ko veruje da vera bez ljubavi ne postoji.
Foto: Eparhija mileševska
Najdirljivija slika Vaskrsa 2025. godine: Arhiepiskop mileševski Atanasije i umirovljeni episkop Filaret
Mitropolit Atanasije, obraćajući se vernicima, upravo je tu sliku opisao:
- Zahvaljujući sili Vaskrsloga rista, koju smo dobili od Svetih Apostola, Svetih Otaca, od kojih i mnogih iz roda našega… njome živimo.
U toj rečenici odzvanja tajna Crkve – da Hristos vaskrsava u svakome ko ljubi, ko trpi, ko veruje.
Sa osobitom toplinom, mitropolit je istakao i dar zajedništva sa vladikom Filaretom, ne samo kao sveštenoslužiteljem, već kao sabratom, bratom u Hristu. Zahvalio je sestrinstvu na njihovoj požrtvovanosti, na delu koje ne traži slavu, ali zaslužuje nebo:
- Oni svojim delom ljubavi pokazuju da su verni učenici Hristovi - istakao je vladika mileševski.
U svetlom danu Vaskrsa, Mileševa nije bila samo mesto okupljanja – bila je živa ikona Crkve: sabornost, blagodat, podvig, ljubav i večni osmeh Hristov.
Slika mitropolita Atanasija i vladike Filareta sa vaskršnjim jajima postala je više od uspomene. Postala je svedočanstvo – da su u Crkvi Hristovoj svi dani Vaskrs, sve reči Ljubav, a svaka ruka produžetak Božje milosti.
U Hristu vaskrslom, Mileševa diše. Diše nadom, prošlošću i večnom budućnošću. I dok iz srca naroda odjekuje: Hristos vaskrse! – Mileševa, tiha svetionica vere, odgovara: Vaistinu vaskrse!
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.