Foto: Eparhija mileševskaVaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U tišini jutra, dok su se zvezde još krile iza mileševskih planina, nad belinom manastirskih zidova razlila se svetlost Vaskrsa – Svetlost nad svetlostima, koja obasjava ne samo svet, već i srca vernih. Tako je, u carskom hramu Vaznesenja Hristovog, pod svodom Mileševe, vaskršnja liturgija 2025. godine zasijala kao oganj iz duhovnog ognjišta koje vekovima greje narod srpski.
Mitropolit mileševski Atanasije, noseći svetlost Vaskrsenja u svojim rukama i srcu, služio je svetu liturgiju, uz sasluženje protojereja-stavrofora Nikole Perkovića i protođakona Ivana Savića. Odzivi molitava i jektenija dolazili su od ženskog pevničkog hora – mileševskih monahinja, predvođenih igumanijom Akvilinom. Njihov glas, čist i uznesen, bio je kao pesma anđela u prazničnom jutru.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnja liturgija u manastiru Mileševa
Verni narod se sabrao kao što se duše sabiraju oko večnog plamena. Mnogi su pristupili Čaši Života, pričestivši se Životvornim Telom i Krvlju Vaskrslog Hrista, osećajući da je baš tu, na svetom mestu, dotaknut večni smisao postojanja.
Ali trenutak koji je postao ikona Vaskrsa 2025. godine, rodio se u tišini srca i jednostavnosti jednog pokreta. Posle službe, dok su se oči još sjajile od suza blagodarnosti, mitropolit Atanasije i umirovljeni episkop mileševski Filaret, koji se već neko vreme nalazi pod brižnom negom mileševskog sestrinstva, kuckali su se vaskršnjim jajima.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na toj slici – koju je Božija promisao darovala celom pravoslavnom rodu – nije bilo samo jaje kao simbol pobede života nad smrću. Bio je to trenutak prepoznavanja: susret hrišćanske ljubavi, bratstva i vere. Ruka mitropolita Atanasija blago dotače ruku vladike Filareta – slabiju, oslonjenu, ali nimalo manje svetlu. Dve generacije, dva pastira, dva svedoka Hristove sile koja ne stari i ne prolazi. Taj trenutak, tiho, ali moćno, dotakao je srce svakog ko veruje da vera bez ljubavi ne postoji.
Foto: Eparhija mileševska
Najdirljivija slika Vaskrsa 2025. godine: Arhiepiskop mileševski Atanasije i umirovljeni episkop Filaret
Mitropolit Atanasije, obraćajući se vernicima, upravo je tu sliku opisao:
- Zahvaljujući sili Vaskrsloga rista, koju smo dobili od Svetih Apostola, Svetih Otaca, od kojih i mnogih iz roda našega… njome živimo.
U toj rečenici odzvanja tajna Crkve – da Hristos vaskrsava u svakome ko ljubi, ko trpi, ko veruje.
Sa osobitom toplinom, mitropolit je istakao i dar zajedništva sa vladikom Filaretom, ne samo kao sveštenoslužiteljem, već kao sabratom, bratom u Hristu. Zahvalio je sestrinstvu na njihovoj požrtvovanosti, na delu koje ne traži slavu, ali zaslužuje nebo:
- Oni svojim delom ljubavi pokazuju da su verni učenici Hristovi - istakao je vladika mileševski.
U svetlom danu Vaskrsa, Mileševa nije bila samo mesto okupljanja – bila je živa ikona Crkve: sabornost, blagodat, podvig, ljubav i večni osmeh Hristov.
Slika mitropolita Atanasija i vladike Filareta sa vaskršnjim jajima postala je više od uspomene. Postala je svedočanstvo – da su u Crkvi Hristovoj svi dani Vaskrs, sve reči Ljubav, a svaka ruka produžetak Božje milosti.
U Hristu vaskrslom, Mileševa diše. Diše nadom, prošlošću i večnom budućnošću. I dok iz srca naroda odjekuje: Hristos vaskrse! – Mileševa, tiha svetionica vere, odgovara: Vaistinu vaskrse!
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
U svečanoj atmosferi crkve Svetog Petra, beogradski nadbiskup i metropolit poručio vernicima da Vaskrs nije samo pobeda nad smrću, već i poziv da svako od nas postane hodočasnik nade.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.