Foto: Eparhija mileševskaVaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U tišini jutra, dok su se zvezde još krile iza mileševskih planina, nad belinom manastirskih zidova razlila se svetlost Vaskrsa – Svetlost nad svetlostima, koja obasjava ne samo svet, već i srca vernih. Tako je, u carskom hramu Vaznesenja Hristovog, pod svodom Mileševe, vaskršnja liturgija 2025. godine zasijala kao oganj iz duhovnog ognjišta koje vekovima greje narod srpski.
Mitropolit mileševski Atanasije, noseći svetlost Vaskrsenja u svojim rukama i srcu, služio je svetu liturgiju, uz sasluženje protojereja-stavrofora Nikole Perkovića i protođakona Ivana Savića. Odzivi molitava i jektenija dolazili su od ženskog pevničkog hora – mileševskih monahinja, predvođenih igumanijom Akvilinom. Njihov glas, čist i uznesen, bio je kao pesma anđela u prazničnom jutru.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnja liturgija u manastiru Mileševa
Verni narod se sabrao kao što se duše sabiraju oko večnog plamena. Mnogi su pristupili Čaši Života, pričestivši se Životvornim Telom i Krvlju Vaskrslog Hrista, osećajući da je baš tu, na svetom mestu, dotaknut večni smisao postojanja.
Ali trenutak koji je postao ikona Vaskrsa 2025. godine, rodio se u tišini srca i jednostavnosti jednog pokreta. Posle službe, dok su se oči još sjajile od suza blagodarnosti, mitropolit Atanasije i umirovljeni episkop mileševski Filaret, koji se već neko vreme nalazi pod brižnom negom mileševskog sestrinstva, kuckali su se vaskršnjim jajima.
Foto: Eparhija mileševska
Vaskršnju liturgiju u Mileševi služio je arhiepiskop Atanasije uz molitveno prisustvo umirovljenig episkopa Filareta
Na toj slici – koju je Božija promisao darovala celom pravoslavnom rodu – nije bilo samo jaje kao simbol pobede života nad smrću. Bio je to trenutak prepoznavanja: susret hrišćanske ljubavi, bratstva i vere. Ruka mitropolita Atanasija blago dotače ruku vladike Filareta – slabiju, oslonjenu, ali nimalo manje svetlu. Dve generacije, dva pastira, dva svedoka Hristove sile koja ne stari i ne prolazi. Taj trenutak, tiho, ali moćno, dotakao je srce svakog ko veruje da vera bez ljubavi ne postoji.
Foto: Eparhija mileševska
Najdirljivija slika Vaskrsa 2025. godine: Arhiepiskop mileševski Atanasije i umirovljeni episkop Filaret
Mitropolit Atanasije, obraćajući se vernicima, upravo je tu sliku opisao:
- Zahvaljujući sili Vaskrsloga rista, koju smo dobili od Svetih Apostola, Svetih Otaca, od kojih i mnogih iz roda našega… njome živimo.
U toj rečenici odzvanja tajna Crkve – da Hristos vaskrsava u svakome ko ljubi, ko trpi, ko veruje.
Sa osobitom toplinom, mitropolit je istakao i dar zajedništva sa vladikom Filaretom, ne samo kao sveštenoslužiteljem, već kao sabratom, bratom u Hristu. Zahvalio je sestrinstvu na njihovoj požrtvovanosti, na delu koje ne traži slavu, ali zaslužuje nebo:
- Oni svojim delom ljubavi pokazuju da su verni učenici Hristovi - istakao je vladika mileševski.
U svetlom danu Vaskrsa, Mileševa nije bila samo mesto okupljanja – bila je živa ikona Crkve: sabornost, blagodat, podvig, ljubav i večni osmeh Hristov.
Slika mitropolita Atanasija i vladike Filareta sa vaskršnjim jajima postala je više od uspomene. Postala je svedočanstvo – da su u Crkvi Hristovoj svi dani Vaskrs, sve reči Ljubav, a svaka ruka produžetak Božje milosti.
U Hristu vaskrslom, Mileševa diše. Diše nadom, prošlošću i večnom budućnošću. I dok iz srca naroda odjekuje: Hristos vaskrse! – Mileševa, tiha svetionica vere, odgovara: Vaistinu vaskrse!
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
U besedi o "slovesnom mleku" Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači hraniti srce Hristovim rečima i kako jedino takva duhovna ishrana vodi čoveka ka večnom spasenju.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče vladika Atanasije otkriva zašto je posvećenost i vera najvažniji put ka spasenju i kako nam primer svetitelja pokazuje kako da živimo u Božijoj svetlosti svakog dana.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
Jeromonah Evgenije, rodom iz Novog Sada, postavljen je na praznik Svetih Kozme i Damjana za igumana manastira Rakovac, a vladika sremski Vasilije poverio mu je vođstvo ove drevne svetinje sa željom da nastavi putevima poslušnosti, molitve i bratoljublja.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.