Tradicionalno se za Vaskrs farbaju jaja, a jedno od njih se odvaja sa strane kao čuvarkuća. U kontekstu Vaskrsa, bojenje jaja se prvi put pominju u 12. a u Srbiji u 16. veku.
Za Vaskrs se prekida i Veliki Vaskršnji post - koji je trajao od 3. marta do 19. aprila, a ukućani jedu obojena vaskršnja jaja. Atmosfera je praznična i vesela, jer se tog dana slavi najveće čudo, a pre obeda i sedanja za trpezu prva stvar koju ukućani treba da izgovore je tradicionalni pozdrav povodom Vaskrsa.
Shutterstock/Gabriel Preda RO
Vaskršnja jaja
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, pojašnjava kako se Vaskrs čestita.
- Kako kažemo, da je Hristos vaskrsao ili uskrsao? Vaskrsao, dabome! Zato je pravilnije da se kaže Vaskrs. I jedno i drugo se sada govori i ne kažem da je Uskrs nepravilno, ali je logično ako slavimo praznik vaskrsenja, da se on zove Vaskrs - objašnjava otac Radoslav.
A šta kaže pravopis srpskog jezika?
Vaskrs je srpskoslovenski oblik naziva praznika, koji pripada srpskom crkvenom i književnom jeziku, koji se do sredine XVIII veka upotrebljavao u svim krajevima pod upravom Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Sa druge strane, izraz "Uskrs" nije, kako mnogi smatraju, hrvatski izraz za Vaskrs, već je autentični, prilagođeni izraz koji se vremenom iznedrio u srpskom narodnom jeziku i postao prihvaćen.
Prema današnjem Rečniku Matice srpske, najpravilnije bi bilo reći: "Hristos vaskrse"! Pored toga dozvoljen je i arhaični, crkveni oblik "Hristos voskrese". Nikad nemojte reći "vaskrese"! Dakle, može samo "vaskrse", ili "voskrese".
Odgovor koji druga strana treba da izgovori je "Vaistinu Hristos vaskrse", ili "Vaistinu Hristos voskrese".
Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade.
Ako mislite da je dovoljno da posle 21. marta (kada pada prolećna ravnodnevica) izađete napolje, pogledate u nebo, pronađete pun Mesec i na osnovu toga zaključite da ćete sledeće nedelje slaviti Vaskrs, grešite! Stvar je mnogo komplikovanija!
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.