Aktuelno iz SPC 17.04.2025 | 23:17

UPRKOS ZABRANI ULASKA NA KOSOVO I METOHIJU, PATRIJARH PORFIRIJE NAJAVLJUJE ODLAZAK MEĐU SVOJ NAROD: „Vaskrs ću proslaviti u Pećkoj patrijaršiji!”

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
UPRKOS ZABRANI ULASKA NA KOSOVO I METOHIJU, PATRIJARH PORFIRIJE NAJAVLJUJE ODLAZAK MEĐU SVOJ NAROD: „Vaskrs ću proslaviti u Pećkoj patrijaršiji!”
Foto: preuzeto sa spc.rs

Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.

Pod svodovima veličanstvenog Hrama Svetog Save na Vračaru, na dan kada je Gospod oprao noge učenicima i ustanovio svetu Tajnu pričešća, na Veliki četvrtak, srpski patrijarh Porfirije služio je svetu liturgiju i u duhu smirenja i duboke vere poručio – Vaskrs će dočekati sa svojim narodom na Kosovu i Metohiji, u drevnoj Pećkoj patrijaršiji.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Na Veliki četvrtak, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Svetog Save

 

U vremenu kada je svet rastrzan između nadmenosti i zaborava na Boga, reči Njegove Svetosti odzvanjale su kao podsetnik na ono istinsko i večno:

– Danas je Veliki četvrtak, dan kada je Gospod zaista svim onim što jeste pokazao da je smirenje jedini put koji vodi punoći, koji vodi smislu, koji ispunjava čoveka kao ličnost, kao pojedinca, ali i sve nas kao zajednicu... Ne možemo ništa steći sami... Ako se pouzdamo u svoju moć, znanje, duhovnost – bez Hrista, promašili smo – poručio je patrijarh, podsećajući vernike da se put spasenja ne gradi samouverenošću, već priznanjem da je sve dar Božji.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici na liturgiji u hramu Svetog Save

 

Ovaj sveti dan, prožet spomenom na Poslednju večeru, postao je i dan najave velike, smirene i junačke odluke:

– Neka je blagosloven praznik Vaskrsenja Hristovog. To vam poručujem sada, zato što, ako Bog da, neću služiti ovde u hramu na Vaskrs, nego sutra, uz Božju pomoć, idemo na Kosovo i Metohiju, u Pećku patrijaršiju. Tamo ću služiti liturgiju, proslaviti Vaskrsenje Hristovo, proslaviti život, pobedu nad grehom, smrću i đavolom... i moliti se za radost, mir i čitav naš narod – rekao je patrijarh Porfirije, uz podrhtavanje tišine među sabranima.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u hramu Svetog Save

 

Ta objava ima posebnu težinu kada se zna da je patrijarhu Porfiriju u maju 2024. godine zabranjen ulazak na Kosovo i Metohiju, uprkos najavi i poštovanju svih administrativnih procedura. Naime, 13. maja, dok je sa sedmoricom arhijereja bio u pohodu da prisustvuje redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora u Pećkoj patrijaršiji, iz Prištine je stigla zabrana prolaska, neposredno pred prelaz Merdare. Sabor je zbog toga prvi put u novijoj istoriji održan u Beogradu, umesto u vekovnom sedištu srpske duhovnosti.

Uprkos tome, patrijarh ne odustaje. Njegov put je put smirenja, ali i odlučne vere. Put koji ne traži sukob, već svedočenje istine. Njegova reč, i kada je prećutana u političkim strukturama, nalazi svoje mesto u srcima onih koji znaju da je Kosovo zavet, a ne teritorija. Da je Pećka patrijaršija ne samo zgrada, već duhovni dom srpskog naroda kroz vekove.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije

 

Podsećanja radi, patrijarh je poslednji put boravio na Kosovu i Metohiji povodom Božića 2024. godine, kada su ga s ljubavlju u Pećkoj patrijaršiji dočekali igumanija Haritina i bratija manastira Visoki Dečani. Tom prilikom se poklonio čudotvornoj ikoni Bogorodice Pećke i moštima svetih patrijarha.

 
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u hramu Svetog Save

 

Njegovo svedočenje i sada dolazi ne kao politička poruka, već kao liturgijska istina: tamo gde su koreni naše vere, tamo mora biti i pastir – sa svojim narodom. Na svetom Kosovu, u Pećkoj patrijaršiji, gde se vekovima, uprkos progonima, uznosi molitva Hristu raspetome i vaskrslome.

Patrijarh Porfirije, duhovni naslednik Svetog Save, korača istim putem: smirenjem – do istine, služenjem – do večnosti, i Vaskrsom – do pobede života.