Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Pod svodovima veličanstvenog Hrama Svetog Save na Vračaru, na dan kada je Gospod oprao noge učenicima i ustanovio svetu Tajnu pričešća, na Veliki četvrtak, srpski patrijarh Porfirije služio je svetu liturgiju i u duhu smirenja i duboke vere poručio – Vaskrs će dočekati sa svojim narodom na Kosovu i Metohiji, u drevnoj Pećkoj patrijaršiji.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Na Veliki četvrtak, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Svetog Save
U vremenu kada je svet rastrzan između nadmenosti i zaborava na Boga, reči Njegove Svetosti odzvanjale su kao podsetnik na ono istinsko i večno:
– Danas je Veliki četvrtak, dan kada je Gospod zaista svim onim što jeste pokazao da je smirenje jedini put koji vodi punoći, koji vodi smislu, koji ispunjava čoveka kao ličnost, kao pojedinca, ali i sve nas kao zajednicu... Ne možemo ništa steći sami... Ako se pouzdamo u svoju moć, znanje, duhovnost – bez Hrista, promašili smo – poručio je patrijarh, podsećajući vernike da se put spasenja ne gradi samouverenošću, već priznanjem da je sve dar Božji.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici na liturgiji u hramu Svetog Save
Ovaj sveti dan, prožet spomenom na Poslednju večeru, postao je i dan najave velike, smirene i junačke odluke:
– Neka je blagosloven praznik Vaskrsenja Hristovog. To vam poručujem sada, zato što, ako Bog da, neću služiti ovde u hramu na Vaskrs, nego sutra, uz Božju pomoć, idemo na Kosovo i Metohiju, u Pećku patrijaršiju. Tamo ću služiti liturgiju, proslaviti Vaskrsenje Hristovo, proslaviti život, pobedu nad grehom, smrću i đavolom... i moliti se za radost, mir i čitav naš narod – rekao je patrijarh Porfirije, uz podrhtavanje tišine među sabranima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u hramu Svetog Save
Ta objava ima posebnu težinu kada se zna da je patrijarhu Porfiriju u maju 2024. godine zabranjen ulazak na Kosovo i Metohiju, uprkos najavi i poštovanju svih administrativnih procedura. Naime, 13. maja, dok je sa sedmoricom arhijereja bio u pohodu da prisustvuje redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora u Pećkoj patrijaršiji, iz Prištine je stigla zabrana prolaska, neposredno pred prelaz Merdare. Sabor je zbog toga prvi put u novijoj istoriji održan u Beogradu, umesto u vekovnom sedištu srpske duhovnosti.
Uprkos tome, patrijarh ne odustaje. Njegov put je put smirenja, ali i odlučne vere. Put koji ne traži sukob, već svedočenje istine. Njegova reč, i kada je prećutana u političkim strukturama, nalazi svoje mesto u srcima onih koji znaju da je Kosovo zavet, a ne teritorija. Da je Pećka patrijaršija ne samo zgrada, već duhovni dom srpskog naroda kroz vekove.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
Podsećanja radi, patrijarh je poslednji put boravio na Kosovu i Metohiji povodom Božića 2024. godine, kada su ga s ljubavlju u Pećkoj patrijaršiji dočekali igumanija Haritina i bratija manastira Visoki Dečani. Tom prilikom se poklonio čudotvornoj ikoni Bogorodice Pećke i moštima svetih patrijarha.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u hramu Svetog Save
Njegovo svedočenje i sada dolazi ne kao politička poruka, već kao liturgijska istina: tamo gde su koreni naše vere, tamo mora biti i pastir – sa svojim narodom. Na svetom Kosovu, u Pećkoj patrijaršiji, gde se vekovima, uprkos progonima, uznosi molitva Hristu raspetome i vaskrslome.
Patrijarh Porfirije, duhovni naslednik Svetog Save, korača istim putem: smirenjem – do istine, služenjem – do večnosti, i Vaskrsom – do pobede života.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.