Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
Tiho i smireno, kao što je i živeo, u Gospodu se upokojio starac Vasilije Gontikakis – svetogorac, podvižnik i učenjak čija je reč osvetljavala put mnogima. Njegov odlazak ostavio je duboku prazninu, ali i duhovno nasleđe koje ostaje kao živo svedočanstvo vere i ljubavi.
Opelo u manastiru Iviron
Kritskog porekla arhimandrit bio je "duhovni otac stotinama vernika", ostavivši za sobom bogatstvo koje se već ubraja u dragocenost cele pravoslavne crkve. Opelo će biti služeno u četvrtak, 18. septembra, u 14 časova u manastiru Iviron na Svetoj gori, gde je dugi niz godina sa smirenjem i doslednošću služio. Očekuje se prisustvo monaha, njegove duhovne dece, kao i vernika iz svih krajeva Grčke i inostranstva, koji će doći da odaju poslednju poštu.
Shutterstock/wabeno,vimaorthodoxias.gr
Otav Vavsilije bio je iguman manastira Ivirion
Više od monaha – duhovni učitelj
Otac Vasilije nije bio samo jedan svetogorac. Bio je učen čovek, pisac, nadahnitelj i pastir. Svojim spisima, besedama i javnim delovanjem darivao je svetlost pitanjima duhovnog života i dao snažno svedočanstvo o tome kako savremeni čovek može da pronađe put Hristov.
Kao proiguman manastira Iviron, stavio je u prvi plan duhovnu obnovu i živo iskustvo pravoslavlja, a postao je i most između svetogorske tradicije i savremenog sveta.
Glas koji se čuo van granica Svete gore
Njegova slava prešla je granice Grčke, učinivši ga poštovanim u čitavoj pravoslavnoj vaseljeni. Mnogi sveštenici, univerzitetski profesori i mirjani dolazili su kod njega po duhovne savete i pouke, a njegova krotost i mudrost postali su tačke oslonca, ističe starac Josif sa Svete gore, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Upokojenje starca Vasilija ostavlja nenadoknadivu prazninu, ali njegovo delo ostaje živo i nastaviće da nadahnjuje pokolenja vernih. Sveta gora i vascelo pravoslavlje opraštaju se od duhovnog oca čiji će život i dela ostati kao zavet vere, smirenja i istinske ljubavi.
Grčka pravoslavna crkva
Starac Vasilije
Duhovno nasleđe starca Vasilija
Blaženopočivši starac Vasilije, nekadašnji iguman manastira Iviron, bio je jedna od najznačajnijih ličnosti savremenog monaštva. Rođen na Kritu, spojio je podvižničko iskustvo sa rečju, ostavljajući za sobom značajne knjige, članke i besede koje su uticale na duhovni život pravoslavlja.
U svojim tekstovima u "Vima tis Kirijakis" obrađivao je sa dubinom i bogoslovskom osetljivošću teme koje su se odnosile kako na Crkvu, tako i na društvo. Godine 2004. objavio je spis „Susret helenizma i hrišćanstva – Sukob između Fanara i Atina“, gde je analizirao unutarcrkvene napetosti u svetlu vekovne veze helenizma i pravoslavlja.
Još 1999. naglašavao je: "Crkva ne funkcioniše po svetovnim ustanovama. Ustanova i neodređenost slobode", ukazujući da Crkva ne može biti sputana svetovnim kategorijama.
Spisi koji ostaju
Među njegovim delima posebno mesto zauzimaju: „Božanstvena liturgija kao bogoslovska sveštenoradna“, „Oče naš – Tumačenje Gospodnje molitve“, „Dostojno jest – Devičanski praznik“ i „Položaj Presvete Bogorodice u Pravoslavnoj Crkvi“. Jednako su značajna i njegova razmatranja o odnosu nauke i pravoslavne teologije, kao i *„Pravoslavni pogled na čoveka po svetom Kozmi Etolskom“*.
Njegove reči doticale su se i teme obrazovanja i kulture: „Sveta gora i Evropska unija“, „Sveta gora i prosveta našeg naroda“, kao i tekstovi o „Savremenom monaškom životu“ i „Teologiji vizantijskih ikona“.
Putokaz u 21. veku
Nasleđe starca Vasilija ne ograničava se na Svetu goru. Njegovi tekstovi i besede ostaju duhovni putokaz za sve koji traže istinu i svetlost pravoslavlja u burnom 21. veku.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".