Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
U drevnoj svetinji, ušuškanoj u kosmajske šume, manastiru Tresije, gde su vekovi ostavili trag u kamenu i u sećanju naroda, sabrali su se verni da uđu u dublji smisao posta i liturgije. Nije to bio običan dan, niti obična služba, već susret čoveka sa sopstvenom savešću i Bogom. Liturgiju pređeosvećenih darova služio je mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva.
Svetinja koja pamti korake i molitve
U svojoj besedi mitropolit Jovan nije govorio apstraktno, već duboko lično i neposredno, podsećajući vernike da prisustvo u hramu nije samo fizičko:
- Braćo i sestre, Duh Sveti nas je danas sabrao u ovaj svešteni manastir, u ovu svetu obitelj, da ovde služimo službu Božiju, da se ovde Bogu molimo, da tražimo oproštaj od Boga, ali da istovremeno tražimo istinski oproštaj jedni od drugih.
Ova poruka postavlja temelj čitavog liturgijskog iskustva – bez praštanja među ljudima nema ni punog obraćanja Bogu. Liturgija nije izolovan čin, već zajednički podvig.
Govoreći o svetinji Tresije, mitropolit je podsetio da prostor nije samo geografski, već duhovni:
- Svaka stopa ovog svetog mesta, braćo i sestre, natopljena je znojem graditelja i suznim molitvama.
U tim rečima odzvanja poziv na pažnju i strahopoštovanje - ne prema zidinama, već prema onome što su generacije u njih utkale. Svetinja, kako je naglasio, ne prima svakoga automatski; čovek mora da je primi u sebi.
Foto: Eparhija šumadijska
Doček vladike Jovana u porti manastira Tresije
Pričešće kao stvarno sjedinjenje
Jedna od ključnih poruka besede odnosila se na suštinu Svetog pričešća, koje se često pogrešno doživljava kao simbol:
- A kad god se pričešćujemo Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista, mi Hrista, braćo i sestre, primamo u sebe. Ne primamo nikakvu simboliku. Primamo, braćo i sestre, samoga Boga.
Ove reči vraćaju fokus na srž pravoslavnog učenja – liturgija nije predstava, već događaj stvarnog susreta i jedinstva sa Hristom. Upravo u tom jedinstvu, kako je naglasio mitropolit, čovek pronalazi svoj identitet.
Opomena jeziku - mala stvar, velika sila
Posebnu težinu u besedi nosi upozorenje o jeziku - o onome što svakodnevno koristimo, a retko kontrolišemo:
- Onaj koji ne ume da zatvori svoj jezik, taj ne ume ni da se moli.
Eparhija šumadijska
Vladika Jovan sa najmlađim vernicima
Mitropolit Jovan ovde ne ostavlja prostor za relativizaciju: molitva i govor su nerazdvojivi. Reči koje izgovaramo svedoče o stanju naše duše. Još snažnije odjekuje narodna mudrost koju je naveo:
- Jezik nema kostiju, ali sve kosti polomi.
U tom jednostavnom izrazu sadržana je duboka istina - reč može da rani dublje nego bilo koje oružje. Čovek može da se odmori od fizičkog tereta, ali ne i od tereta osude koju nosi u sebi.
Post kao borba za unutrašnji red
Govoreći o postu, mitropolit ga nije sveo na uzdržanje od hrane, već ga je postavio kao duhovnu disciplinu:
- Post nas podstiče na molitvu i smirenje. Onaj koji nema smirenja, taj nema ni poslušnosti.
Post, dakle, nije cilj sam po sebi, već sredstvo - način da čovek uspostavi red u sebi. Bez smirenja, post postaje forma bez sadržaja. Bez molitve, napor bez ploda.
Zato i upozorenje:
- Post nam neće biti primljen ako u smirenju ne prilazimo Gospodu.
U vremenu kada se često traži spoljašnja potvrda vere, ove reči vraćaju pažnju na ono što je skriveno - na unutrašnji rad koji niko ne vidi, ali koji određuje sve.
Jedan od najupečatljivijih delova besede bila je anegdota o obnovi manastira, u kojoj se pojavljuje monah spreman na rad, bez odlaganja i bez izgovora. Kroz tu priču mitropolit izvodi jasnu pouku:
- Hoću da kažem da od nas Bog traži radnike, a ne lenjuge.
U toj rečenici nema ukrasa, ali ima istine koja pogađa. Vera nije pasivno stanje, već stalni trud - u molitvi, u odnosu prema drugima, u borbi sa sopstvenim slabostima.
Na kraju, mitropolit Jovan sabira sve poruke u jednu sliku posta koja nadilazi telesno:
- Da što više izgladnimo - ne mislim samo na telesnu stranu već da izgladnimo da što više osećamo glad za Bogom.
Ova "glad" nije nedostatak, već pokretač - ona vodi ka onome što je najdublje i najstvarnije. Upravo takva glad, kako je naglasio, otvara put ka radosti Vaskrsenja.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.
Tokom liturgije u Kragujevcu mitropolit šumadijski govorio o suštini pokajanja i upozorio da istinsko obraćenje ne počinje rečima, već promenom misli, želja i čitavog načina života, bez čega nema ni spasenja.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.