Ako u porodici odrasta samo jedan dečak, nemoguće ga je odgajiti kao muškarca, tvrdi otac Dimitrije.
U vremenima kada porodica sve češće postaje centar detetovog sveta, a ne mesto vaspitanja i pripreme za život, mnogi se roditelji suočavaju sa razočaranjem: umesto zahvalne, zrele i samostalne dece, odrastaju mladi koji ne znaju ni kako da započnu razgovor, ni kako da preuzmu odgovornost. Da li grešku pravimo upravo tamo gde mislimo da pokazujemo najviše ljubavi?
O tome je jednom prilikom govorio upokojeni protojerej Dimitrije Smirnov, koji je bio poznat po svojim britkim, ali duboko promišljenim ocenama društvenih i porodičnih pojava.
- Sve se to dešava zato što pogrešno shvatamo svoj roditeljski zadatak - govorio je protojerej Smirnov. - Umesto ljubavi prema detetu, imamo patološku zavisnost koja samo sve kvari, i nas i decu. Zato svi pate.
Printscreen/YouTube
Orac Dimitrije
Prema njegovim rečima, problem je dublji i sistemski. Suštinski, roditelji više ne vaspitavaju – već ugađaju, guše i emotivno manipulišu pod izgovorom "najboljeg za dete“.
- Rađamo malo dece. Kada sav majčinski potencijal usmerite na jedno ili dvoje dece, to postaje lavina koja ih zatrpa, a ne izgradi. Ispod te lavine je duhovna smrt.
Posebno ističe problem odrastanja jedinca, dečaka koji u porodici postaje “mali car” bez ikakve realne pripreme za život.
- Ako u porodici odrasta samo jedan dečak, nemoguće ga je odgajiti kao muškarca. Ako je u blizini i baka – onda je svemu kraj. Njegov nos se briše do dvadeset devete godine. Ne zna ništa sam da uradi, ne zna da kuva, ne zna da se snađe. Sve vreme očekuje pomoć. Čak se plaši i da se oženi.
Ono što posebno zabrinjava jeste kako se, prema njegovim rečima, gubi sposobnost za osnovne međuljudske odnose i samostalne izbore.
Shutterstock
Sinovi jedinci naročito u kasnijem životu imaju problem sa snalaženjem
- Ne zna kako da priđe devojci, kako da razgovara sa njom. Svega se plaši. Oslobođen fizičkog vaspitanja u školi, kućnih poslova, uvek zaštićen... Rezultat? Apsolutno nesposoban čovek.
Smirnov bez ustezanja kaže ko je za to odgovoran:
- Mama, baka, a često i ravnodušni očevi. Jer zadatak, da se vaspita čovek, porodični čovek, građanin, radnik, nije ni postavljen, a kamoli ostvaren.
Roditeljski neuspeh, kako ističe, najjasnije se vidi kada već odraslog sina dovode svešteniku da “mu kaže nešto”.
- Kažu: "Oče, ti mu reci.“ A ja gledam u te staklaste oči. Ne želi da sluša. Ne prima ništa. Razume samo sleng vršnjaka sa kojima od dvanaeste godine puši u hodniku. A ne treba ti puno pameti da bi pušio ili pio.
- Ali da bi se nešto dobro stvorilo, da se nešto ofarba, iskopa bašta, zalije cveće, počisti soba... To ne. Krevet neće ni da namesti. To je već, mogli bismo reći – nacionalna tragedija.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.