Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U miru i tišini manastirskih kuhinja, gde vreme kao da sporije teče, čuva se ne samo duhovno bogatstvo već i mirisi starih jela koja su vekovima grejala monaške i domaće stolove. Jedan od takvih dragocenih zapisa sačuvao je jeromonah Jerotej iz manastira Krušedol, beležeći recept za starinsku musaku, koji je objavljen u „Srbskom kuvaru“ 1885. godine u Novom Sadu.
Ovaj jednostavan, ali istovremeno bogat obrok, koji spaja blagu slast krompira i jaja sa kremastom pavlakom, podseća nas na starinske vrednosti i mirise manastirskih kuhinja, gde svaka porcija nosi toplinu i pažnju onih koji su je pripremali. Danas, kroz ovaj recept, možemo zaviriti u prošlost i doživeti duh monaškog stola, gde se kuvanje poistovećivalo sa molitvom i posvećenošću.
Sastojci:
Nekoliko većih krompira
Nekoliko jaja (koliko krompira)
Puter po volji
Dve čaše pavlake
So
Malo bibera
Shutterstock/Chatham172
Starinska musaka se pravi jednostavno, a osvaja uksom
Priprema:
Obarite krompir u ljusci, oljuštite ga i narežite na kriške. Obarite jaja, oljuštite ih i isto narežite. U dublju posudu, najbolje vatrostalnu, stavite malo putera, pa ređajte red krompira, red jaja, posolite i pobiberite, pa prelijte pavlakom. Ponavljajte slojeve dok ne potrošite sastojke, vodeći računa da poslednji sloj bude krompir.
Preostalom pavlakom dobro zalijte musaku i stavite u vrelu pećnicu da se zapeče dvadesetak minuta.
Nekada se ovo jelo peklo pod sačom; ako imate priliku, pokušajte i vi – dobićete poseban i neponovljiv ukus.
Savet:
Tradicionalni recept ne sadrži kačkavalj, ali po želji možete pred kraj pečenja posuti musaku malo narendanog kačkavalja i vratiti u rernu da se zapeče – ukus će biti još bogatiji i sočniji.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Ovaj provereni način pripreme vraća se osnovama – krompir, povrće i pirinač slažu se u tepsiji i bez komplikacije daju toplo, domaće jelo koje lako nahrani celu porodicu.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.