Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U miru i tišini manastirskih kuhinja, gde vreme kao da sporije teče, čuva se ne samo duhovno bogatstvo već i mirisi starih jela koja su vekovima grejala monaške i domaće stolove. Jedan od takvih dragocenih zapisa sačuvao je jeromonah Jerotej iz manastira Krušedol, beležeći recept za starinsku musaku, koji je objavljen u „Srbskom kuvaru“ 1885. godine u Novom Sadu.
Ovaj jednostavan, ali istovremeno bogat obrok, koji spaja blagu slast krompira i jaja sa kremastom pavlakom, podseća nas na starinske vrednosti i mirise manastirskih kuhinja, gde svaka porcija nosi toplinu i pažnju onih koji su je pripremali. Danas, kroz ovaj recept, možemo zaviriti u prošlost i doživeti duh monaškog stola, gde se kuvanje poistovećivalo sa molitvom i posvećenošću.
Sastojci:
Nekoliko većih krompira
Nekoliko jaja (koliko krompira)
Puter po volji
Dve čaše pavlake
So
Malo bibera
Shutterstock/Chatham172
Starinska musaka se pravi jednostavno, a osvaja uksom
Priprema:
Obarite krompir u ljusci, oljuštite ga i narežite na kriške. Obarite jaja, oljuštite ih i isto narežite. U dublju posudu, najbolje vatrostalnu, stavite malo putera, pa ređajte red krompira, red jaja, posolite i pobiberite, pa prelijte pavlakom. Ponavljajte slojeve dok ne potrošite sastojke, vodeći računa da poslednji sloj bude krompir.
Preostalom pavlakom dobro zalijte musaku i stavite u vrelu pećnicu da se zapeče dvadesetak minuta.
Nekada se ovo jelo peklo pod sačom; ako imate priliku, pokušajte i vi – dobićete poseban i neponovljiv ukus.
Savet:
Tradicionalni recept ne sadrži kačkavalj, ali po želji možete pred kraj pečenja posuti musaku malo narendanog kačkavalja i vratiti u rernu da se zapeče – ukus će biti još bogatiji i sočniji.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
U besedi za četvrtak 4. nedelje Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos menja običnog čoveka u naslednika, dajući mu moć da vlada sobom, svojim mislima i svetom oko sebe.