Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U miru i tišini manastirskih kuhinja, gde vreme kao da sporije teče, čuva se ne samo duhovno bogatstvo već i mirisi starih jela koja su vekovima grejala monaške i domaće stolove. Jedan od takvih dragocenih zapisa sačuvao je jeromonah Jerotej iz manastira Krušedol, beležeći recept za starinsku musaku, koji je objavljen u „Srbskom kuvaru“ 1885. godine u Novom Sadu.
Ovaj jednostavan, ali istovremeno bogat obrok, koji spaja blagu slast krompira i jaja sa kremastom pavlakom, podseća nas na starinske vrednosti i mirise manastirskih kuhinja, gde svaka porcija nosi toplinu i pažnju onih koji su je pripremali. Danas, kroz ovaj recept, možemo zaviriti u prošlost i doživeti duh monaškog stola, gde se kuvanje poistovećivalo sa molitvom i posvećenošću.
Sastojci:
Nekoliko većih krompira
Nekoliko jaja (koliko krompira)
Puter po volji
Dve čaše pavlake
So
Malo bibera
Shutterstock/Chatham172
Starinska musaka se pravi jednostavno, a osvaja uksom
Priprema:
Obarite krompir u ljusci, oljuštite ga i narežite na kriške. Obarite jaja, oljuštite ih i isto narežite. U dublju posudu, najbolje vatrostalnu, stavite malo putera, pa ređajte red krompira, red jaja, posolite i pobiberite, pa prelijte pavlakom. Ponavljajte slojeve dok ne potrošite sastojke, vodeći računa da poslednji sloj bude krompir.
Preostalom pavlakom dobro zalijte musaku i stavite u vrelu pećnicu da se zapeče dvadesetak minuta.
Nekada se ovo jelo peklo pod sačom; ako imate priliku, pokušajte i vi – dobićete poseban i neponovljiv ukus.
Savet:
Tradicionalni recept ne sadrži kačkavalj, ali po želji možete pred kraj pečenja posuti musaku malo narendanog kačkavalja i vratiti u rernu da se zapeče – ukus će biti još bogatiji i sočniji.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Nikolu po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Bonifatija. Katolici su u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnom džuma-namazu i svakodnevnim verskim obavezama.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.