Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U miru i tišini manastirskih kuhinja, gde vreme kao da sporije teče, čuva se ne samo duhovno bogatstvo već i mirisi starih jela koja su vekovima grejala monaške i domaće stolove. Jedan od takvih dragocenih zapisa sačuvao je jeromonah Jerotej iz manastira Krušedol, beležeći recept za starinsku musaku, koji je objavljen u „Srbskom kuvaru“ 1885. godine u Novom Sadu.
Ovaj jednostavan, ali istovremeno bogat obrok, koji spaja blagu slast krompira i jaja sa kremastom pavlakom, podseća nas na starinske vrednosti i mirise manastirskih kuhinja, gde svaka porcija nosi toplinu i pažnju onih koji su je pripremali. Danas, kroz ovaj recept, možemo zaviriti u prošlost i doživeti duh monaškog stola, gde se kuvanje poistovećivalo sa molitvom i posvećenošću.
Sastojci:
Nekoliko većih krompira
Nekoliko jaja (koliko krompira)
Puter po volji
Dve čaše pavlake
So
Malo bibera
Shutterstock/Chatham172
Starinska musaka se pravi jednostavno, a osvaja uksom
Priprema:
Obarite krompir u ljusci, oljuštite ga i narežite na kriške. Obarite jaja, oljuštite ih i isto narežite. U dublju posudu, najbolje vatrostalnu, stavite malo putera, pa ređajte red krompira, red jaja, posolite i pobiberite, pa prelijte pavlakom. Ponavljajte slojeve dok ne potrošite sastojke, vodeći računa da poslednji sloj bude krompir.
Preostalom pavlakom dobro zalijte musaku i stavite u vrelu pećnicu da se zapeče dvadesetak minuta.
Nekada se ovo jelo peklo pod sačom; ako imate priliku, pokušajte i vi – dobićete poseban i neponovljiv ukus.
Savet:
Tradicionalni recept ne sadrži kačkavalj, ali po želji možete pred kraj pečenja posuti musaku malo narendanog kačkavalja i vratiti u rernu da se zapeče – ukus će biti još bogatiji i sočniji.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.