Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
U Nedelju mitara i fariseja, kada se Crkva seća Prepodobnog Makarija Egipatskog i Svetog Marka Efeskog, hram Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani bio je ispunjen liturgijskom svečanošću i duhovnom radošću. Tog dana vernici su, zajedno sa sveštenstvom i horom, doživeli početak triodskog perioda, pripremnih nedelja pred Časni post, kroz svete obrede i besede koje su nosile poruke pokajanja, smirenja i unutrašnje promene.
Arhijerejska liturgija i sabranje u duhu svetosavlja
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom uz sasluženje episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su i protojerej-stavrofor Dušan Andrić, protojerej Borislav Livopoljac, protojerej Aleksandar Obradović, jereji Rade Despotović i Mitar Tanasić, i đakon Petar Kozakijević.
Foto: SPC
Liturgijsko sabranje u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani
Na liturgiji je pojalo Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ iz Foče, pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, profesora crkvenog pojanja u Bogosloviji u Foči. Njihovo pojanje obogatilo je bogoslužbeni tok i povezalo vernike sa tradicijom crkvenog pevanja koja traje više od jednog veka.
Beseda mitropolita Hrizostoma: Pokajanje kao unutrašnja promena
U besedi, mitropolit Hrizostom podsetio je vernike da Nedelja o mitaru i fariseju označava „prag pokajanja i ulazak u triodski period“. Istakao je da post, molitva i pokajanje nisu radi Boga, nego radi čoveka, i da istinsko pokajanje znači promenu uma i načina mišljenja – metanoju.
- Gospod ne prima samohvalu i osuđivanje drugoga, nego smirenje i svesnost vlastite grešnost - naglasio je mitropolit Hrizostom, podsećajući da Bog poznaje srce svakoga čoveka. Vernici su pozvani da početak ovog liturgijskog perioda dožive kao „poziv na unutrašnju promenu i duhovno sazrevanje, u kontinuitetu svetosavskog predanja i odgovornosti koju pravoslavni narod nosi pred Bogom i istorijom“. Posebno je istakao značaj hrama Svetih Kirila i Metodija kao trajne zadužbine srpskog naroda u Ljubljani i svedočanstva crkvenog i narodnog pamćenja.
Foto: SPC
Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo "Pobratimstvo“" iz Foče
Poruke episkopa Kirila i zahvalnost horu "Pobratimstvo"
Na kraju Liturgije, episkop Kirilo izrazio je radost zbog zajedničkog sabranja i dolaska mitropolita Hrizostoma sa sveštenstvom i horom iz Foče. Vladika je podsetio na istorijske i crkvene veze koje povezuju današnje pravoslavne zajednice u Sloveniji i Hrvatskoj sa starim svetosavskim eparhijama, naročito Dabarskom, iz koje je proizišla današnja Mitropolija dabrobosanska.
- Od vremena Svetog Save, preko nemanjićkog perioda i Karlovačke mitropolije, do savremenog ustrojstva naše eparhije, crkveni život je neprekidno svedočio veru, pobožnost i duhovni identitet naroda - rekao je vladika Kirilo. Posebnu zahvalnost uputio je horu „Pobratimstvo“ za bogoslužbeno pojanje i koncert koji je održan dan ranije, darujući mitropolitu Hrizostomu arhijerejsku panagiju i ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske.
Po završetku Liturgije, Crkvena opština u Ljubljani priredila je trpezu ljubavi, gde su prisutni zajedno pevali narodne pesme, a završnicu je činilo zajedničko izvođenje himne Svetom Savi, predvođeno decom sa veronauke.
Veče prethodne nedelje, 31. januara 2026, Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ održalo je celovečernji koncert u hramu Svetih Kirila i Metodija. Pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, hor je izveo bogat program koji je uključivao himnu Svetom Savi, tropar Svetim Kirilu i Metodiju, „Dostojno jest“, Heruvimsku pesmu, „Tebe pojem“, stihire, kompozicije Mokranjca, Tajčevića i Gavrilovića, kao i tradicionalne božićne i narodne pesme.
Episkop Kirilo istakao je da koncert nije bio samo muzički događaj, već „svedočanstvo živog crkvenog iskustva i podsticaj drugima na stvaralaštvo i istrajnost“. Mitropolit Hrizostom zahvalio se domaćinima na gostoprimstvu i podsetio na značaj hrama Svetih Kirila i Metodija, čije očuvanje svedoči o istorijskoj i duhovnoj trajnosti srpske pravoslavne zajednice u Ljubljani.
Obnova „Pobratimstva“ 2018. godine, uz blagoslov mitropolita Hrizostoma, simbolično je nastavila dugu tradiciju fočanskog crkvenog pojanja i pokazala da kroz crkveno pevanje i sabranje narod i Crkva ostaju povezani sa svojim korenima, od vremena Svetog Save do današnjeg dana.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.