Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
U Nedelju mitara i fariseja, kada se Crkva seća Prepodobnog Makarija Egipatskog i Svetog Marka Efeskog, hram Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani bio je ispunjen liturgijskom svečanošću i duhovnom radošću. Tog dana vernici su, zajedno sa sveštenstvom i horom, doživeli početak triodskog perioda, pripremnih nedelja pred Časni post, kroz svete obrede i besede koje su nosile poruke pokajanja, smirenja i unutrašnje promene.
Arhijerejska liturgija i sabranje u duhu svetosavlja
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom uz sasluženje episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su i protojerej-stavrofor Dušan Andrić, protojerej Borislav Livopoljac, protojerej Aleksandar Obradović, jereji Rade Despotović i Mitar Tanasić, i đakon Petar Kozakijević.
Foto: SPC
Liturgijsko sabranje u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani
Na liturgiji je pojalo Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ iz Foče, pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, profesora crkvenog pojanja u Bogosloviji u Foči. Njihovo pojanje obogatilo je bogoslužbeni tok i povezalo vernike sa tradicijom crkvenog pevanja koja traje više od jednog veka.
Beseda mitropolita Hrizostoma: Pokajanje kao unutrašnja promena
U besedi, mitropolit Hrizostom podsetio je vernike da Nedelja o mitaru i fariseju označava „prag pokajanja i ulazak u triodski period“. Istakao je da post, molitva i pokajanje nisu radi Boga, nego radi čoveka, i da istinsko pokajanje znači promenu uma i načina mišljenja – metanoju.
- Gospod ne prima samohvalu i osuđivanje drugoga, nego smirenje i svesnost vlastite grešnost - naglasio je mitropolit Hrizostom, podsećajući da Bog poznaje srce svakoga čoveka. Vernici su pozvani da početak ovog liturgijskog perioda dožive kao „poziv na unutrašnju promenu i duhovno sazrevanje, u kontinuitetu svetosavskog predanja i odgovornosti koju pravoslavni narod nosi pred Bogom i istorijom“. Posebno je istakao značaj hrama Svetih Kirila i Metodija kao trajne zadužbine srpskog naroda u Ljubljani i svedočanstva crkvenog i narodnog pamćenja.
Foto: SPC
Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo "Pobratimstvo“" iz Foče
Poruke episkopa Kirila i zahvalnost horu "Pobratimstvo"
Na kraju Liturgije, episkop Kirilo izrazio je radost zbog zajedničkog sabranja i dolaska mitropolita Hrizostoma sa sveštenstvom i horom iz Foče. Vladika je podsetio na istorijske i crkvene veze koje povezuju današnje pravoslavne zajednice u Sloveniji i Hrvatskoj sa starim svetosavskim eparhijama, naročito Dabarskom, iz koje je proizišla današnja Mitropolija dabrobosanska.
- Od vremena Svetog Save, preko nemanjićkog perioda i Karlovačke mitropolije, do savremenog ustrojstva naše eparhije, crkveni život je neprekidno svedočio veru, pobožnost i duhovni identitet naroda - rekao je vladika Kirilo. Posebnu zahvalnost uputio je horu „Pobratimstvo“ za bogoslužbeno pojanje i koncert koji je održan dan ranije, darujući mitropolitu Hrizostomu arhijerejsku panagiju i ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske.
Po završetku Liturgije, Crkvena opština u Ljubljani priredila je trpezu ljubavi, gde su prisutni zajedno pevali narodne pesme, a završnicu je činilo zajedničko izvođenje himne Svetom Savi, predvođeno decom sa veronauke.
Veče prethodne nedelje, 31. januara 2026, Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ održalo je celovečernji koncert u hramu Svetih Kirila i Metodija. Pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, hor je izveo bogat program koji je uključivao himnu Svetom Savi, tropar Svetim Kirilu i Metodiju, „Dostojno jest“, Heruvimsku pesmu, „Tebe pojem“, stihire, kompozicije Mokranjca, Tajčevića i Gavrilovića, kao i tradicionalne božićne i narodne pesme.
Episkop Kirilo istakao je da koncert nije bio samo muzički događaj, već „svedočanstvo živog crkvenog iskustva i podsticaj drugima na stvaralaštvo i istrajnost“. Mitropolit Hrizostom zahvalio se domaćinima na gostoprimstvu i podsetio na značaj hrama Svetih Kirila i Metodija, čije očuvanje svedoči o istorijskoj i duhovnoj trajnosti srpske pravoslavne zajednice u Ljubljani.
Obnova „Pobratimstva“ 2018. godine, uz blagoslov mitropolita Hrizostoma, simbolično je nastavila dugu tradiciju fočanskog crkvenog pojanja i pokazala da kroz crkveno pevanje i sabranje narod i Crkva ostaju povezani sa svojim korenima, od vremena Svetog Save do današnjeg dana.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.