Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
U Nedelju mitara i fariseja, kada se Crkva seća Prepodobnog Makarija Egipatskog i Svetog Marka Efeskog, hram Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani bio je ispunjen liturgijskom svečanošću i duhovnom radošću. Tog dana vernici su, zajedno sa sveštenstvom i horom, doživeli početak triodskog perioda, pripremnih nedelja pred Časni post, kroz svete obrede i besede koje su nosile poruke pokajanja, smirenja i unutrašnje promene.
Arhijerejska liturgija i sabranje u duhu svetosavlja
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom uz sasluženje episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su i protojerej-stavrofor Dušan Andrić, protojerej Borislav Livopoljac, protojerej Aleksandar Obradović, jereji Rade Despotović i Mitar Tanasić, i đakon Petar Kozakijević.
Foto: SPC
Liturgijsko sabranje u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani
Na liturgiji je pojalo Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ iz Foče, pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, profesora crkvenog pojanja u Bogosloviji u Foči. Njihovo pojanje obogatilo je bogoslužbeni tok i povezalo vernike sa tradicijom crkvenog pevanja koja traje više od jednog veka.
Beseda mitropolita Hrizostoma: Pokajanje kao unutrašnja promena
U besedi, mitropolit Hrizostom podsetio je vernike da Nedelja o mitaru i fariseju označava „prag pokajanja i ulazak u triodski period“. Istakao je da post, molitva i pokajanje nisu radi Boga, nego radi čoveka, i da istinsko pokajanje znači promenu uma i načina mišljenja – metanoju.
- Gospod ne prima samohvalu i osuđivanje drugoga, nego smirenje i svesnost vlastite grešnost - naglasio je mitropolit Hrizostom, podsećajući da Bog poznaje srce svakoga čoveka. Vernici su pozvani da početak ovog liturgijskog perioda dožive kao „poziv na unutrašnju promenu i duhovno sazrevanje, u kontinuitetu svetosavskog predanja i odgovornosti koju pravoslavni narod nosi pred Bogom i istorijom“. Posebno je istakao značaj hrama Svetih Kirila i Metodija kao trajne zadužbine srpskog naroda u Ljubljani i svedočanstva crkvenog i narodnog pamćenja.
Foto: SPC
Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo "Pobratimstvo“" iz Foče
Poruke episkopa Kirila i zahvalnost horu "Pobratimstvo"
Na kraju Liturgije, episkop Kirilo izrazio je radost zbog zajedničkog sabranja i dolaska mitropolita Hrizostoma sa sveštenstvom i horom iz Foče. Vladika je podsetio na istorijske i crkvene veze koje povezuju današnje pravoslavne zajednice u Sloveniji i Hrvatskoj sa starim svetosavskim eparhijama, naročito Dabarskom, iz koje je proizišla današnja Mitropolija dabrobosanska.
- Od vremena Svetog Save, preko nemanjićkog perioda i Karlovačke mitropolije, do savremenog ustrojstva naše eparhije, crkveni život je neprekidno svedočio veru, pobožnost i duhovni identitet naroda - rekao je vladika Kirilo. Posebnu zahvalnost uputio je horu „Pobratimstvo“ za bogoslužbeno pojanje i koncert koji je održan dan ranije, darujući mitropolitu Hrizostomu arhijerejsku panagiju i ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske.
Po završetku Liturgije, Crkvena opština u Ljubljani priredila je trpezu ljubavi, gde su prisutni zajedno pevali narodne pesme, a završnicu je činilo zajedničko izvođenje himne Svetom Savi, predvođeno decom sa veronauke.
Veče prethodne nedelje, 31. januara 2026, Srpsko pravoslavno crkveno pevačko društvo „Pobratimstvo“ održalo je celovečernji koncert u hramu Svetih Kirila i Metodija. Pod dirigentskom palicom mr Borisa Bjelogrlića, hor je izveo bogat program koji je uključivao himnu Svetom Savi, tropar Svetim Kirilu i Metodiju, „Dostojno jest“, Heruvimsku pesmu, „Tebe pojem“, stihire, kompozicije Mokranjca, Tajčevića i Gavrilovića, kao i tradicionalne božićne i narodne pesme.
Episkop Kirilo istakao je da koncert nije bio samo muzički događaj, već „svedočanstvo živog crkvenog iskustva i podsticaj drugima na stvaralaštvo i istrajnost“. Mitropolit Hrizostom zahvalio se domaćinima na gostoprimstvu i podsetio na značaj hrama Svetih Kirila i Metodija, čije očuvanje svedoči o istorijskoj i duhovnoj trajnosti srpske pravoslavne zajednice u Ljubljani.
Obnova „Pobratimstva“ 2018. godine, uz blagoslov mitropolita Hrizostoma, simbolično je nastavila dugu tradiciju fočanskog crkvenog pojanja i pokazala da kroz crkveno pevanje i sabranje narod i Crkva ostaju povezani sa svojim korenima, od vremena Svetog Save do današnjeg dana.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Vladika Kirilo vernicima poručio da je milosrđe najveća škola srca, dok je palestinski sveštenik Isa Kides svedočio o teškom položaju hrišćana na Bliskom Istoku i uputio apel za molitvu za mir.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.