Iako je ova praksa uobičajena među mnogim vernicima, Đurđević ističe da nije obavezna i ljudi mogu birati da li će je slediti ili ne.
Mnogi vernici, izlazeći iz crkve posle bogosluženja, zastanu na trenutak, okrenu se ka oltaru, odnosno prema istoku, i osene se znakom krsta.
U pravoslavnom predanju, oltar zauzima centralno mesto u hramu. On je mesto gde se vrši sveta liturgija, gde se prinosi beskrvna žrtva i gde se, prema verovanju Crkve, na tajanstven način susreću nebo i zemlja.
Okretanje ka oltaru pri izlasku iz crkve mnogi vernici doživljavaju kao poslednji pozdrav svetinji, čin zahvalnosti Bogu za primljenu blagodat i podsećanje da se iz hrama ne izlazi "prazan", već osnažen molitvom i zajedništvom.
Istok, prema kojem je oltar okrenut, u hrišćanskoj simbolici ima posebno značenje. On se vezuje za svetlost, Vaskrsenje i dolazak Hrista, "sunca pravde“. Zbog toga se u molitvi često stoji okrenut ka istoku, a i sam raspored crkve prati tu simboliku. Kada se vernik pri izlasku okrene ka oltaru, taj gest može biti shvaćen kao tiha ispovest vere i podsećanje na duhovni pravac kojim bi trebalo da ide njegov život.
Ipak, Pravoslavna crkva uvek naglašava razliku između suštine vere i spoljašnjih oblika njenog izražavanja.
Shutterstock/Vadim Po
Okretanje ka oltaru prilikom izlaska iz crkve nije obaveza
Ne postoji kanonska odredba koja nalaže da se vernik mora okrenuti ka oltaru prilikom izlaska iz crkve. Takav čin nije obaveza, niti merilo nečije vere, već isključivo lični izbor.
- Veliki broj vernika se prilikom izlaska iz crkve okreću se ka oltaru odnosno prema istoku i osenjuju se znakom krsta. Ovaj način izlaska iz crkve nije strogo propisana norma, već je više pitanje lične pobožnosti - rekao je on.
Printscreen/Instagram/verska.nastava
Teolog Aleksandar Đurđević
Iako je ova praksa uobičajena među mnogim vernicima, Đurđević ističe da nije obavezna i ljudi mogu birati da li će je slediti ili ne.
- Crkva ne nameće ovu praksu kao obaveznu, to je izraz lične pobožnosti, zahvalnosti i poštovanja. Lično, nikada nisam video nijednog patrijarha ili vladiku da to čini, čime se samo potvrđuje da to nije strogo propisano pravilo. Tradicija i običaji se mogu razlikovati pa je najbolje slediti vlastitu savest i poštovati lokalne običaje. Zaključak je da onaj koji se okreće ka oltaru prilikom izlaska iz Crkve neka ne osuđuje onoga koji to ne čini i obnuto - istakao je on.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.