Iako je ova praksa uobičajena među mnogim vernicima, Đurđević ističe da nije obavezna i ljudi mogu birati da li će je slediti ili ne.
Mnogi vernici, izlazeći iz crkve posle bogosluženja, zastanu na trenutak, okrenu se ka oltaru, odnosno prema istoku, i osene se znakom krsta.
U pravoslavnom predanju, oltar zauzima centralno mesto u hramu. On je mesto gde se vrši sveta liturgija, gde se prinosi beskrvna žrtva i gde se, prema verovanju Crkve, na tajanstven način susreću nebo i zemlja.
Okretanje ka oltaru pri izlasku iz crkve mnogi vernici doživljavaju kao poslednji pozdrav svetinji, čin zahvalnosti Bogu za primljenu blagodat i podsećanje da se iz hrama ne izlazi "prazan", već osnažen molitvom i zajedništvom.
Istok, prema kojem je oltar okrenut, u hrišćanskoj simbolici ima posebno značenje. On se vezuje za svetlost, Vaskrsenje i dolazak Hrista, "sunca pravde“. Zbog toga se u molitvi često stoji okrenut ka istoku, a i sam raspored crkve prati tu simboliku. Kada se vernik pri izlasku okrene ka oltaru, taj gest može biti shvaćen kao tiha ispovest vere i podsećanje na duhovni pravac kojim bi trebalo da ide njegov život.
Ipak, Pravoslavna crkva uvek naglašava razliku između suštine vere i spoljašnjih oblika njenog izražavanja.
Shutterstock/Vadim Po
Okretanje ka oltaru prilikom izlaska iz crkve nije obaveza
Ne postoji kanonska odredba koja nalaže da se vernik mora okrenuti ka oltaru prilikom izlaska iz crkve. Takav čin nije obaveza, niti merilo nečije vere, već isključivo lični izbor.
- Veliki broj vernika se prilikom izlaska iz crkve okreću se ka oltaru odnosno prema istoku i osenjuju se znakom krsta. Ovaj način izlaska iz crkve nije strogo propisana norma, već je više pitanje lične pobožnosti - rekao je on.
Printscreen/Instagram/verska.nastava
Teolog Aleksandar Đurđević
Iako je ova praksa uobičajena među mnogim vernicima, Đurđević ističe da nije obavezna i ljudi mogu birati da li će je slediti ili ne.
- Crkva ne nameće ovu praksu kao obaveznu, to je izraz lične pobožnosti, zahvalnosti i poštovanja. Lično, nikada nisam video nijednog patrijarha ili vladiku da to čini, čime se samo potvrđuje da to nije strogo propisano pravilo. Tradicija i običaji se mogu razlikovati pa je najbolje slediti vlastitu savest i poštovati lokalne običaje. Zaključak je da onaj koji se okreće ka oltaru prilikom izlaska iz Crkve neka ne osuđuje onoga koji to ne čini i obnuto - istakao je on.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.