U crkvi se nalaze brojni sveti predmeti, čija upotreba je nužna tokom određenih službi, a antimins je neizostavan pri služenju liturgije.
U hrišćanskoj crkvenoj tradiciji, antimins je jedinstven predmet koja ima ključnu ulogu u obavljanju bogosluženja. Kao laneno platno na kojem je prikazano polaganje Isusa Hrista u grob, antimins je neizostavni predmet u služenju liturgije i zamena za časnu trpezu.
Antimins kroz istoriju
Antimins (umesto stola) je četvorougaono platno, obično laneno, na kojem je predstavljeno polaganje Isusa Hrista u grob.
Oko umrlog Hrista su Presveta Bogorodica, žene mironosice, Josif Arimatejski i Nikodim, tajni Hristovi učenici. Na prvim, najstarijim antiminsima, bio je izobražen samo Časni krst. Antiminsi vode poreklo iz vremena gonjenja hrišćana, koji su liturgiju, i uopšte svoja bogosluženja, vršili u katakombama i na grobovima hrišćanskih mučenika.
printskrin youtube/wikipedia
Antimis
Sveštenik prima antimins od svoga episkopa, čiji potpis garantuje ne samo postojanje evharistijske zajednice, nego i zajedništva koje postoji između njega i sveštenika.
Osveštani antimins apsolutno je potreban za vršenje tajne evharistije, mada sveto predanje pominje vanredni slučaj mučenika Lukijana, antiohijskog sveštenika, koji, budući u tamnici, služi liturgiju na svojim grudima.
Kao platno koje se lako moglo ukloniti, antimins je služio kao zamena za časnu trpezu, i uklanjao se za vreme opasnosti zajedno sa evharistijskim darovima kako bi se sačuvali od obesvećenja. Shodno sedmom kanonu sedmog vaseljenskog sabora, arhijerej prilikom osvećenja antiminsa stavlja u njega delić moštiju.
Antiminsi se osvećuju pre ili u toku liturgije, po činu izloženom u arhijerejskom činovniku i ostaju na časnoj trpezi sedam dana, s tim što se na njima služi svaki dan liturgija.
U natpisu koji se nalazi na donjem delu antiminsa, spominje se hram u kojem je antimins osvećen, datum osvećenja, ime arhijereja koji ga je osvetio, a takođe i naziv hrama kome se antimins daje.
Duga tradicija upotrebe antimatisa ukazuje na njegovu važnost u bogosluženju, a ujedno je i simbol vere koji ne bledi kroz vreme.
Otvara se za vreme svete liturgije radi preobraćanja hleba i vina u telo i krv Gospodnju.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.