Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Jednom prilikom je, nakon višegodišnjeg nedavanja intervjua elektronskim medijima, patrijarh Pavle udostojio gledaoce, svojim učešćenem u emisiji "Agape", gde je spomenuo pojedinca i crkvu, objašnjavajući zašto je važno da iz takve zajednice ne odstupamo.
Kako savremenom čoveku objasniti da treba da ide u crkvu, nasuprot brojnima koji govore da im odlazak u instituciju nije potreban kako bi došli do Boga, otkrio je tadašnji poglavar SPC.
Patrijarh je tom prilikom naveo da vernik praktikuje ličnu i javnu molitvu, kao i da jedna ne isključuje drugu.
- Reč je o dve vrste molitve. Jedna je individualna, lična i nju čovek čini sam u svojoj sobi. Druga je zajednička, liturgija, gde se molimo u zajednici i potrebne su nam obe. Čovek ne može bez lične i zajedničke, tako da su nam obe potrebne. Kad to znate blaženi ste ako to i činite.
Niste blaženi samo ako znate, niste blaženi ako to činite - jer kako ćete činiti ako ne znate. Možemo i odlično da znamo, a suprotno da činimo. Isus Hristos je govorio da treba da budemo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Jedno ne isključuje drugo, jednostranost je magla - pojasnio je blaženopočivši patrijarh Pavle.
SPC
Liturgija u hramu
Odlazak u crkvu nam je potreban, tvrdio je patrijarh Pavle, i zbog jedinstvene tajne, koje nema u drugoj religiji.
- Tu je zajednička molitva, ali i tajna. Ona nam je potrebna, nje nema u protestantizmu, to je tajna tela i krvi Hristove. Mi kao i protestanti vidimo da je to hleb i vino, ali kada Hristos kaže: "Uzmite i jedite, to je telo moje, pijte to je krv moja", to je za nas telo i krv. Ta potreba učestvovanja u tajni tela i krvi Hristove za nas je važna. Sada kada čovek to zna, on nema izgovor. Hristos je govorio: "Da nisam došao i govorio, greha ne bi imali", ali on nije došao da bi mi imali greh, već da ga nemamo - pojasnio je tada patrijarh Pavle.
Jake reči upotrebljava kralj Solomon, ne kaže da to nije ugodno Bogu, da Gospod na to ne gleda blagonaklono, da je protivno volji njegovoj, nego upotrebljava veoma izraz "odvratno", priča otac Miroslav o ogovaranju.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu, ljubav i posvećenost postaju hrana koja menja živote. Otkrijte kako obični ljudi sa velikim srcem daju nadu onima kojima je najpotrebnija, stvarajući osećaj doma i porodice tamo gde je to najvažnije.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
U svetu koji veliča moć i osvetu, pravoslavna duhovnost otkriva drugačiju istinu. Sveštenik Valerij Duhanjin objašnjava zašto jesmirenje najmoćnije oružje protiv zla.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U svetu koji veliča moć i osvetu, pravoslavna duhovnost otkriva drugačiju istinu. Sveštenik Valerij Duhanjin objašnjava zašto jesmirenje najmoćnije oružje protiv zla.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
U tišini manastirskih zidina, gde se svaka trpeza sprema s ljubavlju i molitvom, nastaje hortokalitsunija – skromno, ali bogato jelo koje spaja darove prirode i monaški trud, podsećajući na smirenje, post i blagodarnost.