U Verskom dobrotvornom starateljstvu, ljubav i posvećenost postaju hrana koja menja živote. Otkrijte kako obični ljudi sa velikim srcem daju nadu onima kojima je najpotrebnija, stvarajući osećaj doma i porodice tamo gde je to najvažnije.
Svaki dan, u Versko dobrotvorno starateljstvo Srpske pravoslavne crkve dolaze stotine gladnih ljudi. Njih dočekuju i hrane volonteri — ljudi velikog srca, koji sa ljubavlju pripremaju i služe obroke onima koji su najugroženiji.
Printscreen/Youtube/24sedam
Red ispred crkvene kuhinje Verskog dobrotvornogstarateljstva
Dok mnogi širom sveta svako novo jutro dočekuju gladni, najčešće zbog siromaštva, postoje oni koji ulažu svoje vreme i trud da promene tu surovu stvarnost. Volonteri Verskog dobrotvornog starateljstva jedni su od tih plemenitih ljudi. U dvorištu organizacije, u Francuskoj ulici br. 31 u Beogradu, ova predana grupa priprema trpezu za više od sto osoba. Njihov rad, njihova želja da nahrane gladne, prava su molitva koja pruža toplinu i podršku onima kojima je najpotrebnija.
U dvorište, u kome se crkvena kuhinja nalazi, dolaze korisnici različitih slojeva društva i obrazovanja. Ljudi sede za stolovima i, pre obroka, zajedno se mole, zahvalni na hrani i na zajedništvu koje ih ovde okuplja.
Printscreen/Youtube/24sedam
Volonteri crkvene kuhinje Verskog dobrotvornog starateljstva svakodnevno pripremaju trpezu za više od 100 osoba
Među njima su ljudi, različitih profesija, godina, navika, a mnogi su ovde zato što su im se desile teške životne okolnosti. Ipak, atmosfera nije tmurna i sumorna, kako bi neko mogao da pretpostavi — naprotiv. Čuje se graja, smeh, neki od korisnika prilaze volonterima, srdačno se pozdravljaju i razgovaraju. U ovom malom kutku Beograda, barem na trenutak, svi oni postaju porodica. Možda nisu porodica po krvi, ali sigurno jesu porodica u Hristu.
Printscreen/Youtube/24sedam
Po obrok u crkvenu kuhinju dolaze ljudi, različitih profesija, godina, navika, a mnogi su ovde zato što su im se desile teške životne okolnosti
Ivana Dragić Lekić, koja je već skoro godinu dana volonterka u kuhinji Verskog dobrotvornog starateljstva, sa puno emocija priča o svojoj motivaciji da se pridruži ovoj humanitarnoj ustanovi.
- Živim u blizini i znala sam da tu postoji crkvena kuhinja, ali nisam imala svest o tome na koliko polja VDS pomaže ljudima. Prošle godine sam sa kumom razgovarala šta bismo mi mogle da doprinesemo zajednici i zaključile smo da bi dolazak u VDS bio naš mali doprinos. Međutim, već nakon nekoliko dolazaka i iskustava koje smo doživele ovde, shvatile smo da nam je ovaj rad zapravo potrebniji nego korisnicima. Ovaj ručak koji mi ovde poslužujemo zapravo je samo povod za mnogo dublju razmenu i mnogo veće darove - priča Ivana sa osmehom, prenosi 24sedam.rs .
Printscreen/Youtube/24sedam
Volonterka Ivana Dragić Lekić
Ivana se priseća svog prvog dolaska u VDS i kaže da volonteri obično dođu sa predrasudama o ljudima koje služe.
- Posle nekoliko dolazaka, doživela sam ovo kao produžetak liturgije. Kao najveću molitvu koju mogu da osetim i doživim. Dolazim sredom, i svaki put kada odem, osećam kao da sam potpuno 'resetovana.' Ovo je iskustvo koje treba doživeti, koje se ne može rečima opisati. Uvek pomislim: "Od ovoga ne može bolje i više", i opet, svake nedelje imate bar jednu razmenu sa nekim od korisnika koja vam otvara nove horizonte - rekla je Ivana.
Printscreen/Youtube/24sedam
Versko dobrotvorno starateljstvo je u Francuskoj ulici br. 31 u Beogradu
Svako od nas može da pronađe način da pomogne onima kojima je najpotrebnije. Versko dobrotvorno starateljstvo svojim primerom pokazuje da ljubav, podrška i vera u Boga čine temelje našeg društva. Naša je misija da kao hrišćani pratimo taj put ljubavi i solidarnosti, stvarajući svet u kojem niko neće ostati gladan — ni dušom ni telom.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
U prisustvu patrijarha Porfirija i ministarke Milice Đurđević Stamenkovski, potpisan je ugovor kojim država podržava šest decenija Verskog-dobrotvornog starateljstva i tradicije pomoći gladnima, bolesnima i onima koji se bore sa zavisnostima.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.