Na praznik Svetog Luke, sabrani vernici u hramu u Vitomirici, posvećenom ovom svetitelju, svedočili su o izdržljivosti i snazi vere naših predaka.
U trenucima kada se srpski narod suočava s iskušenjima i izazovima, snaga vere postaje svetlost koja vodi kroz tamu i obnavlja duše. Na praznik Svetog apostola i jevanđelista Luke, hram u Vitomirici kod Prizrena postao je mesto tihe molitve, ali i velike vere, oživljenog sećanja i svetlosti nade za sve Srbe.
U ovoj svetinji, ožiljenoj prošlim stradanjima, služena je sveta liturgija koju je predvodio jeromonah Justin, iguman manastira Podlastva, uz sasluženje jeromonaha Klimenta, igumana manastira Praskvice, jeromonaha Petra iz Visokih Dečana i sveštenika Dragana, paroha pećkog. Sa njima su bile i sestre iz Pećke Patrijaršije, u molitvenoj tišini, s srcima punim čežnje za večnim mirom.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Trenutak lomljenja slavskog kolača na hramovnoj slavi Crkve Svetog apostola Luke kod Prizrena
Vitomirica, mesto gde je svaka molitva nalik odjeku prošlosti, danas je svedočanstvo nesalomivog duha srpskog naroda sa Kosova i Metohije. Iguman Justin, rodom iz ovog sela, osvrnuo se na godine tuge i ponosa, podsećajući okupljene na stradanja kroz koja su prošli 1999. godine, ali i na onu tananu snagu koju su u tim trenucima crpli iz vere. Povezao je svoj narod sa rečima apostola Luke: "Zar ne govoraše srce naše u nama da je Gospod bio sa nama" (Lk 24,32)#, a potom je rekao:
- Tako smo i mi videli da je jedina uteha i nada u tim teškim trenucima bila Crkva i sveta vera pravoslavna, tvrda vera Božja kako je govorio mitropolit Amfilohije. Posle toga je ponovo došlo stradanje 2004. godine, a to dobro zna naš narod iz Vitomirice. Preko puta crkve su ostali grobovi koji čuvaju stražu i koji se mole za naš povratak - rekao je iguman Justin i nastavio:
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Liturgija u Crkve Svetog apostola Luke kod Prizrena
Kamen po kamen, uz molitvu i poneku suzu, vernici ponovo oživljavaju ovu svetinju, kao da svakom molitvom žele da spoje prošlost sa nadom u budućnost. Jer, kako reče iguman Justin, obnova hrama znači i obnovu duše, okupljanje i proslavljanje Boga u zajedništvu - zaključio je iguman Justin.
Za Srbe, ovo mesto nije samo parče zemlje u daljini. Vitomirica je slika našeg zajedničkog bola, ali i znak da, uprkos svemu, svetlost vere i dalje sija tamo gde je srce našeg naroda.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.