Na praznik Svetog Luke, sabrani vernici u hramu u Vitomirici, posvećenom ovom svetitelju, svedočili su o izdržljivosti i snazi vere naših predaka.
U trenucima kada se srpski narod suočava s iskušenjima i izazovima, snaga vere postaje svetlost koja vodi kroz tamu i obnavlja duše. Na praznik Svetog apostola i jevanđelista Luke, hram u Vitomirici kod Prizrena postao je mesto tihe molitve, ali i velike vere, oživljenog sećanja i svetlosti nade za sve Srbe.
U ovoj svetinji, ožiljenoj prošlim stradanjima, služena je sveta liturgija koju je predvodio jeromonah Justin, iguman manastira Podlastva, uz sasluženje jeromonaha Klimenta, igumana manastira Praskvice, jeromonaha Petra iz Visokih Dečana i sveštenika Dragana, paroha pećkog. Sa njima su bile i sestre iz Pećke Patrijaršije, u molitvenoj tišini, s srcima punim čežnje za večnim mirom.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Trenutak lomljenja slavskog kolača na hramovnoj slavi Crkve Svetog apostola Luke kod Prizrena
Vitomirica, mesto gde je svaka molitva nalik odjeku prošlosti, danas je svedočanstvo nesalomivog duha srpskog naroda sa Kosova i Metohije. Iguman Justin, rodom iz ovog sela, osvrnuo se na godine tuge i ponosa, podsećajući okupljene na stradanja kroz koja su prošli 1999. godine, ali i na onu tananu snagu koju su u tim trenucima crpli iz vere. Povezao je svoj narod sa rečima apostola Luke: "Zar ne govoraše srce naše u nama da je Gospod bio sa nama" (Lk 24,32)#, a potom je rekao:
- Tako smo i mi videli da je jedina uteha i nada u tim teškim trenucima bila Crkva i sveta vera pravoslavna, tvrda vera Božja kako je govorio mitropolit Amfilohije. Posle toga je ponovo došlo stradanje 2004. godine, a to dobro zna naš narod iz Vitomirice. Preko puta crkve su ostali grobovi koji čuvaju stražu i koji se mole za naš povratak - rekao je iguman Justin i nastavio:
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Liturgija u Crkve Svetog apostola Luke kod Prizrena
Kamen po kamen, uz molitvu i poneku suzu, vernici ponovo oživljavaju ovu svetinju, kao da svakom molitvom žele da spoje prošlost sa nadom u budućnost. Jer, kako reče iguman Justin, obnova hrama znači i obnovu duše, okupljanje i proslavljanje Boga u zajedništvu - zaključio je iguman Justin.
Za Srbe, ovo mesto nije samo parče zemlje u daljini. Vitomirica je slika našeg zajedničkog bola, ali i znak da, uprkos svemu, svetlost vere i dalje sija tamo gde je srce našeg naroda.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.