MONAHU ODSEKLI GLAVU, A TELO BACILI U JAMU: Navršilo se 26 godina od kada je otac Stefan otišao po hleb da nahrani gladni narod Kosova i nikad se nije vratio
Pre više od četvrt veka jeromonah Stefan Purić je nestao, ali njegova molitva i žrtva i dalje žive u tišini manastira Budisavci.
U zabačenom kraju kod Kline, gde su rat i strah razorili sve što je nekada bilo dom, manastir Budisavci ostao je utočište za srpske starce, žene i decu. Tamo, među zidinama svetinje, borio se da pruži nadu i hranu jeromonah Stefan Purić, monah metoha Pećke patrijaršije. Njegova tiha, ali nepokolebljiva posvećenost narodu i veri bila je svetionik u danima kada je tama pretila da proguta i poslednje zrno dobra.
U leto 1999. godine, kada su posledice rata i nasilja bile najsurovije, otac Stefan nije oklevao. Sa nastavnikom Vujadinom Vujevićem je 19. jula krenuo je da obezbedi hranu za one koji su ostali zarobljeni u strahu i gladi. Verovao je u mir na tom putu, u tišinu koju je sam često pominjao. Njegove reči monahinja iz manastira Budisavci i danas čuvaju kao dragocenu uspomenu:
– Kako neću, mati, peške ako treba. Tamo je mirno, tamo je tišina.
Ali tišina koja ga je dočekala nije bila od Boga. Prema svedočenjima, njih su presreli pripadnici tzv. OVK. U prisustvu nemoćnih posmatrača, Stefanu i Vujadinu su okrutno odsečene glave, a tela bačena u obližnju jamu. Tišina smrti. Narednog dana, 20. jula prijavljen je njego nestanak.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Jeromonah Stefan
Ova tragedija ostala je duboko urezana u sećanja onih koji su ga poznavali. Monahinje su opisivale oca Stefana kao čoveka izuzetne dobrote i pobožnosti, koji je u teškim danima ostao uz svoj narod do poslednjeg daha.
– On je toliko bio dobar da smo mi bile srećne što je on tu došao. Kod nas je bio dobar, dobar i samo dobar. I neka mu je večna pament. – priseća se jedna od njih, prenosi sajt mitropolija.com.
Njegova žrtva nije bila usamljena. Otac Stefan jedno je od dva sveštena lica koja su nestala i stradala na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratnih sukoba devedesetih. Drugi je otac Hariton iz manastira Crna Reka. O njihovom stradanju Radio Goraždevac snimio je potresnu dokumentarnu priču u kojoj su sačuvana svedočenja i memorije zajednice.
Danas, 26 godina kasnije, dok se prisećamo njegove sudbine, ostaju pitanja na koja nema odgovora i rana koja ne zaceljuje. Ipak, ime jeromonaha Stefana živi kao simbol neuništive vere i ljudske dobrote, kao podsećanje da je u najmračnijim trenucima moguće biti svetlo.
Njegov put nije bio samo put ka tišini smrti, već i put ka večnosti, put kojim su hodili oni koji ne gube veru ni u trenucima najteže nepravde.
Incident u Severnoj Mitrovici izazvao je buru u javnosti i oštar odgovor Crkve, koja upozorava na rastuće pritiske nad Srbima na Kosovu i apeluje da hitno reaguju kako bi se sprečila dalja eskalacija.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
Uz igumaniju Matronu, isposnice Manastira Budisavci održavaju plamen vere i ljubavi. U teškim okolnostima i stalnim opasnostima, s molitvom i predanošću, dočekuju verne duše koje traže utehu i mir u blizini Božijoj.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.