Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
U svetu u kojem briga postaje način života, reči oca Tadeja Vitovničkog zvuče kao tiho zvono koje doziva dušu na buđenje i prisećanje na suštinu postojanja.
– Kakvim se mislima bavimo, takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav – govorio je ovaj veliki duhovnik našeg vremena, podsećajući da naš unutrašnji svet određuje i spoljašnji.
Kakve misli, takav i život
Otac Tadej je jasno ukazivao: ako nam je um pun nemira, briga i crnih slutnji, ceo život pretvara se u neprestanu sekiraciju. A taj nemir, kaže on, ne ostaje samo u nama – prenosimo ga i na ljude oko sebe. Postajemo poput oblaka koji nosi kišu gde god da se pojavi.
Koliko je samo puta svaki čovek osetio kako raspoloženje drugih utiče i na njega, bilo da ga podigne ili potone zajedno sa njim.
Tajna istinske radosti
Međutim, otac Tadej nije ostajao na pukom dijagnostikovanju problema. Njegova duhovna pedagogija uvek je imala i lek. Taj lek je – predavanje Bogu. Ako čovek, umesto da neprestano prebira po brigama i teškim mislima, celim svojim bićem, pa i mislima, preda sebe Božijoj volji, tada i život poprima drugačiji miris – miris radosti, vedrine i unutrašnje slobode.
– Ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu, onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u bedaku – govorio je.
Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Kako pobediti zlo bez borbe
Zato Sveti Oci, na koje se otac Tadej poziva, poučavaju:
– Ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe.
Koliko li je samo puta đavo došao sa predlogom tuge, malodušnosti, straha, osude bližnjih, prebacivanja samome sebi – i sve to počinje kao misao. Ukoliko čovek odmah odbaci tu misao i ne počne da je prevrće po umu, već okrene svoje srce ka Gospodu molitvom ili makar tihim uzdahom – Gospode, pomiluj – tada je, kažu Sveti Oci, pobedio i pre nego što je borba otpočela.
Mir koji ništa ne može da oduzme
Život sa Hristom nije život bez problema, ali jeste život u miru. Nije život bez suza, ali jeste život bez očajanja. Otac Tadej nas svojim rečima uči da naša unutrašnja borba počinje od misli. Kakvim se mislima bavimo, takvi postajemo – i takvi postajemo drugima.
U vreme kada nemir sveta preti da nas potpuno preplavi, ova duhovna pouka svetog starca iz Vitovnice poziva nas da se setimo: tamo gde se mislima držimo Boga, tamo je srce mirno, a život obasjan tihošću i radošću koju ništa prolazno ne može oduzeti.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.