Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
U svetu u kojem briga postaje način života, reči oca Tadeja Vitovničkog zvuče kao tiho zvono koje doziva dušu na buđenje i prisećanje na suštinu postojanja.
– Kakvim se mislima bavimo, takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav – govorio je ovaj veliki duhovnik našeg vremena, podsećajući da naš unutrašnji svet određuje i spoljašnji.
Kakve misli, takav i život
Otac Tadej je jasno ukazivao: ako nam je um pun nemira, briga i crnih slutnji, ceo život pretvara se u neprestanu sekiraciju. A taj nemir, kaže on, ne ostaje samo u nama – prenosimo ga i na ljude oko sebe. Postajemo poput oblaka koji nosi kišu gde god da se pojavi.
Koliko je samo puta svaki čovek osetio kako raspoloženje drugih utiče i na njega, bilo da ga podigne ili potone zajedno sa njim.
Tajna istinske radosti
Međutim, otac Tadej nije ostajao na pukom dijagnostikovanju problema. Njegova duhovna pedagogija uvek je imala i lek. Taj lek je – predavanje Bogu. Ako čovek, umesto da neprestano prebira po brigama i teškim mislima, celim svojim bićem, pa i mislima, preda sebe Božijoj volji, tada i život poprima drugačiji miris – miris radosti, vedrine i unutrašnje slobode.
– Ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu, onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u bedaku – govorio je.
Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Kako pobediti zlo bez borbe
Zato Sveti Oci, na koje se otac Tadej poziva, poučavaju:
– Ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe.
Koliko li je samo puta đavo došao sa predlogom tuge, malodušnosti, straha, osude bližnjih, prebacivanja samome sebi – i sve to počinje kao misao. Ukoliko čovek odmah odbaci tu misao i ne počne da je prevrće po umu, već okrene svoje srce ka Gospodu molitvom ili makar tihim uzdahom – Gospode, pomiluj – tada je, kažu Sveti Oci, pobedio i pre nego što je borba otpočela.
Mir koji ništa ne može da oduzme
Život sa Hristom nije život bez problema, ali jeste život u miru. Nije život bez suza, ali jeste život bez očajanja. Otac Tadej nas svojim rečima uči da naša unutrašnja borba počinje od misli. Kakvim se mislima bavimo, takvi postajemo – i takvi postajemo drugima.
U vreme kada nemir sveta preti da nas potpuno preplavi, ova duhovna pouka svetog starca iz Vitovnice poziva nas da se setimo: tamo gde se mislima držimo Boga, tamo je srce mirno, a život obasjan tihošću i radošću koju ništa prolazno ne može oduzeti.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.