Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
U svetu u kojem briga postaje način života, reči oca Tadeja Vitovničkog zvuče kao tiho zvono koje doziva dušu na buđenje i prisećanje na suštinu postojanja.
– Kakvim se mislima bavimo, takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav – govorio je ovaj veliki duhovnik našeg vremena, podsećajući da naš unutrašnji svet određuje i spoljašnji.
Kakve misli, takav i život
Otac Tadej je jasno ukazivao: ako nam je um pun nemira, briga i crnih slutnji, ceo život pretvara se u neprestanu sekiraciju. A taj nemir, kaže on, ne ostaje samo u nama – prenosimo ga i na ljude oko sebe. Postajemo poput oblaka koji nosi kišu gde god da se pojavi.
Koliko je samo puta svaki čovek osetio kako raspoloženje drugih utiče i na njega, bilo da ga podigne ili potone zajedno sa njim.
Tajna istinske radosti
Međutim, otac Tadej nije ostajao na pukom dijagnostikovanju problema. Njegova duhovna pedagogija uvek je imala i lek. Taj lek je – predavanje Bogu. Ako čovek, umesto da neprestano prebira po brigama i teškim mislima, celim svojim bićem, pa i mislima, preda sebe Božijoj volji, tada i život poprima drugačiji miris – miris radosti, vedrine i unutrašnje slobode.
– Ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu, onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u bedaku – govorio je.
Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Kako pobediti zlo bez borbe
Zato Sveti Oci, na koje se otac Tadej poziva, poučavaju:
– Ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe.
Koliko li je samo puta đavo došao sa predlogom tuge, malodušnosti, straha, osude bližnjih, prebacivanja samome sebi – i sve to počinje kao misao. Ukoliko čovek odmah odbaci tu misao i ne počne da je prevrće po umu, već okrene svoje srce ka Gospodu molitvom ili makar tihim uzdahom – Gospode, pomiluj – tada je, kažu Sveti Oci, pobedio i pre nego što je borba otpočela.
Mir koji ništa ne može da oduzme
Život sa Hristom nije život bez problema, ali jeste život u miru. Nije život bez suza, ali jeste život bez očajanja. Otac Tadej nas svojim rečima uči da naša unutrašnja borba počinje od misli. Kakvim se mislima bavimo, takvi postajemo – i takvi postajemo drugima.
U vreme kada nemir sveta preti da nas potpuno preplavi, ova duhovna pouka svetog starca iz Vitovnice poziva nas da se setimo: tamo gde se mislima držimo Boga, tamo je srce mirno, a život obasjan tihošću i radošću koju ništa prolazno ne može oduzeti.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.
Nepoznati počinioci ispisali uvredljive poruke na verskim obeležjima i izazvali požar kod crkve Svetog Jakova, dok iz poznatog marijanskog svetilišta poručuju da neće biti osvete.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je kako čovek može da sačuva čistotu duše i onda kada se susretne sa tuđom zavišću, nepravdom i lošim postupcima.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Predavanje u Kotoru otkrilo je kako su obrazovanje, vera, porodična biblioteka i majčin dar za stvaralaštvo uticali na čoveka čija su otkrića promenila tok moderne civilizacije.
Sveti oci učili su da svaka nepravda može postati put ka većem smirenju, jer nas podseća na sopstvene slabosti i poziva da se više oslonimo na Boga nego na ljudsku pravdu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Sveti oci učili su da svaka nepravda može postati put ka većem smirenju, jer nas podseća na sopstvene slabosti i poziva da se više oslonimo na Boga nego na ljudsku pravdu.