Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
U svetu u kojem briga postaje način života, reči oca Tadeja Vitovničkog zvuče kao tiho zvono koje doziva dušu na buđenje i prisećanje na suštinu postojanja.
– Kakvim se mislima bavimo, takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav – govorio je ovaj veliki duhovnik našeg vremena, podsećajući da naš unutrašnji svet određuje i spoljašnji.
Kakve misli, takav i život
Otac Tadej je jasno ukazivao: ako nam je um pun nemira, briga i crnih slutnji, ceo život pretvara se u neprestanu sekiraciju. A taj nemir, kaže on, ne ostaje samo u nama – prenosimo ga i na ljude oko sebe. Postajemo poput oblaka koji nosi kišu gde god da se pojavi.
Koliko je samo puta svaki čovek osetio kako raspoloženje drugih utiče i na njega, bilo da ga podigne ili potone zajedno sa njim.
Tajna istinske radosti
Međutim, otac Tadej nije ostajao na pukom dijagnostikovanju problema. Njegova duhovna pedagogija uvek je imala i lek. Taj lek je – predavanje Bogu. Ako čovek, umesto da neprestano prebira po brigama i teškim mislima, celim svojim bićem, pa i mislima, preda sebe Božijoj volji, tada i život poprima drugačiji miris – miris radosti, vedrine i unutrašnje slobode.
– Ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu, onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u bedaku – govorio je.
Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Kako pobediti zlo bez borbe
Zato Sveti Oci, na koje se otac Tadej poziva, poučavaju:
– Ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe.
Koliko li je samo puta đavo došao sa predlogom tuge, malodušnosti, straha, osude bližnjih, prebacivanja samome sebi – i sve to počinje kao misao. Ukoliko čovek odmah odbaci tu misao i ne počne da je prevrće po umu, već okrene svoje srce ka Gospodu molitvom ili makar tihim uzdahom – Gospode, pomiluj – tada je, kažu Sveti Oci, pobedio i pre nego što je borba otpočela.
Mir koji ništa ne može da oduzme
Život sa Hristom nije život bez problema, ali jeste život u miru. Nije život bez suza, ali jeste život bez očajanja. Otac Tadej nas svojim rečima uči da naša unutrašnja borba počinje od misli. Kakvim se mislima bavimo, takvi postajemo – i takvi postajemo drugima.
U vreme kada nemir sveta preti da nas potpuno preplavi, ova duhovna pouka svetog starca iz Vitovnice poziva nas da se setimo: tamo gde se mislima držimo Boga, tamo je srce mirno, a život obasjan tihošću i radošću koju ništa prolazno ne može oduzeti.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.