Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
U svetu u kojem briga postaje način života, reči oca Tadeja Vitovničkog zvuče kao tiho zvono koje doziva dušu na buđenje i prisećanje na suštinu postojanja.
– Kakvim se mislima bavimo, takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav – govorio je ovaj veliki duhovnik našeg vremena, podsećajući da naš unutrašnji svet određuje i spoljašnji.
Kakve misli, takav i život
Otac Tadej je jasno ukazivao: ako nam je um pun nemira, briga i crnih slutnji, ceo život pretvara se u neprestanu sekiraciju. A taj nemir, kaže on, ne ostaje samo u nama – prenosimo ga i na ljude oko sebe. Postajemo poput oblaka koji nosi kišu gde god da se pojavi.
Koliko je samo puta svaki čovek osetio kako raspoloženje drugih utiče i na njega, bilo da ga podigne ili potone zajedno sa njim.
Tajna istinske radosti
Međutim, otac Tadej nije ostajao na pukom dijagnostikovanju problema. Njegova duhovna pedagogija uvek je imala i lek. Taj lek je – predavanje Bogu. Ako čovek, umesto da neprestano prebira po brigama i teškim mislima, celim svojim bićem, pa i mislima, preda sebe Božijoj volji, tada i život poprima drugačiji miris – miris radosti, vedrine i unutrašnje slobode.
– Ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu, onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u bedaku – govorio je.
Facebook/Starac Tadej Vitovnički
Otac Tadej
Kako pobediti zlo bez borbe
Zato Sveti Oci, na koje se otac Tadej poziva, poučavaju:
– Ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe.
Koliko li je samo puta đavo došao sa predlogom tuge, malodušnosti, straha, osude bližnjih, prebacivanja samome sebi – i sve to počinje kao misao. Ukoliko čovek odmah odbaci tu misao i ne počne da je prevrće po umu, već okrene svoje srce ka Gospodu molitvom ili makar tihim uzdahom – Gospode, pomiluj – tada je, kažu Sveti Oci, pobedio i pre nego što je borba otpočela.
Mir koji ništa ne može da oduzme
Život sa Hristom nije život bez problema, ali jeste život u miru. Nije život bez suza, ali jeste život bez očajanja. Otac Tadej nas svojim rečima uči da naša unutrašnja borba počinje od misli. Kakvim se mislima bavimo, takvi postajemo – i takvi postajemo drugima.
U vreme kada nemir sveta preti da nas potpuno preplavi, ova duhovna pouka svetog starca iz Vitovnice poziva nas da se setimo: tamo gde se mislima držimo Boga, tamo je srce mirno, a život obasjan tihošću i radošću koju ništa prolazno ne može oduzeti.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Kada bolest i nemoć nadvladaju svakodnevicu, ova molitva postaje most između vere, nade i nevidljive Božje milosti, podsećajući vernika da pažnja i molitva imaju moć da osvetle i najtamnije dane.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.