Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
U moru zlatnih pouka Svetog Jovana Zlatousta, besednika čije su reči poput melema vekovima lečile duše vernih, posebno snažno odjekuje njegova misao:
- Tajna našeg spasenja zavisi od toga kakav smo trag ostavili u životu ljudi sa kojima smo dolazili u kontakt. Da li smo ih ranjavali ili isceljivali.
Ova rečenica nosi jednostavnu, a opet beskrajno duboku istinu: Hrišćanski život se ne meri brojem izgovorenih molitava, niti spoljašnjim oblicima pobožnosti, već pre svega onim što ostavljamo iza sebe u srcima drugih ljudi.
Iscelitelji ili ranitelji?
Sveti Jovan Zlatoust nas ovim rečima poziva da zastanemo i pogledamo u sopstveno srce: Da li naše reči blagosiljaju ili proklinju? Da li naše prisustvo uliva mir ili nemir? Da li naša dela podižu klonule ili im dodatno otežavaju breme života?
Mnogo je onih koji poste, mole se, idu u crkvu, ali svojim jezikom – klevetom, osudom, podsmehom ili čak i ravnodušnošću – ranjavaju druge. Sveti Zlatousti nas uči da takav život nije spasonosan, jer Hristos traži srce koje zrači ljubavlju, blagodaću i saosećanjem.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Isceljujuća moć reči i prisustva
U pravoslavlju, Hristos je nazvan „Lekar duša i tela“. Ako smo zaista Njegovi učenici, onda i mi treba da budemo mali iscelitelji u ovom svetu: da naš pogled bude blag, reč ohrabrujuća, molitva puna saosećanja, ruka spremna da pomogne, a srce široko da oprosti.
Starci i duhovnici često podsećaju vernike: „Kada izađeš iz nečije kuće ili razgovora, ostavi mir, ne nemir.“ Upravo u tome je tajna: ne u velikim delima koja se vide, već u malim, neprimetnim gestovima ljubavi koji isceljuju tuđe rane i greju tuđe duše.
Spasenje kroz druge
Sveti Jovan Zlatoust ovom poukom ruši svaku sebičnost. Ne možemo misliti samo na svoje spasenje, a druge ostavljati povređene našim ponašanjem. Hrišćanin je odgovoran i za mir drugoga. Zato svaka naša reč i delo treba da budu ispunjeni molitvenom pažnjom, jer su drugi ljudi naša ikona susreta sa Hristom.
Na Sudu Božjem, kako uči Crkva, neće se brojati naše molitve kao liste, već će se gledati trag koji smo ostavili u srcima onih sa kojima smo živeli. Da li smo ih ranjavali ili isceljivali?
U vreme kada su reči postale lake, a uvrede i podsmesi svakodnevica, ova pouka Svetog Jovana Zlatousta odzvanja kao glas koji nas vraća istini: Spasenje nije samo moje, već i tvoje i naše zajedno.
Dok apostol Petar savetuje da se radujemo i u najvećim napastima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je Hristova radost toliko velika da svaku našu žalost pretvara u kap mutne vode pred okeanom nebeske utehe.
U besedi za utorak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da svaki bol ima skriveni smisao i da je iskušavanje vere dragocenije od zlata.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Obraćajući se učesnicima samita AI for Good, poglavar Katoličke crkve upozorio je da, uprkos tehnološkom napretku koji menja sve sfere života, ljudske vrednosti, moralni sud i sposobnost savesti ostaju nezamenjivi.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Dok nas savest tiho opominje, a mi je ignorišemo, duša sve dublje krvari. Sveti Jovan Zlatousti nas uči da je bezosećajnost prema grehu najopasnija bolest – jer dok ne osećamo bol, nećemo ni poželeti isceljenje.
Veliki duhovnik 20. veka, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički razotkriva nevidljivu silu koja utišava bes, razara bezumlje i rasteruje tamu – i kako je to oružje dostupno svakome od nas, ako se koristi u ime Hrista.
Svetac iz 7. veka razotkriva duboki smisao duhovnih napada – nisu kazna, već Božanski put ka mudrosti, smirenju i istinskoj svetosti. Otkrijte kako i zašto nas upravo padovi i borbe vode ka večnom dobru.
Strast za alkoholom nije samo telesna slabost – ona pomračuje um, gasi razum i odvaja čoveka od Boga. Sveti Jovan Zlatoust nas opominje da pijanstvo nije samo prekomerno uživanje u piću, već i svaka strast koja zarobljava dušu.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.