Duhovna riznica 17.07.2025 | 14:00

ZBOG OVOGA ĆEMO BITI SPASENI ILI OSUĐENI: Opomena Svetog Jovana Zlatousta tera nas da se zapitamo kakav trag ostavljamo u životima drugih

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ZBOG OVOGA ĆEMO BITI SPASENI ILI OSUĐENI: Opomena Svetog Jovana Zlatousta tera nas da se zapitamo kakav trag ostavljamo u životima drugih
WIkipedia

Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.

U moru zlatnih pouka Svetog Jovana Zlatousta, besednika čije su reči poput melema vekovima lečile duše vernih, posebno snažno odjekuje njegova misao:

- Tajna našeg spasenja zavisi od toga kakav smo trag ostavili u životu ljudi sa kojima smo dolazili u kontakt. Da li smo ih ranjavali ili isceljivali.

Ova rečenica nosi jednostavnu, a opet beskrajno duboku istinu: Hrišćanski život se ne meri brojem izgovorenih molitava, niti spoljašnjim oblicima pobožnosti, već pre svega onim što ostavljamo iza sebe u srcima drugih ljudi.

Iscelitelji ili ranitelji?

Sveti Jovan Zlatoust nas ovim rečima poziva da zastanemo i pogledamo u sopstveno srce: Da li naše reči blagosiljaju ili proklinju? Da li naše prisustvo uliva mir ili nemir? Da li naša dela podižu klonule ili im dodatno otežavaju breme života?

Mnogo je onih koji poste, mole se, idu u crkvu, ali svojim jezikom – klevetom, osudom, podsmehom ili čak i ravnodušnošću – ranjavaju druge. Sveti Zlatousti nas uči da takav život nije spasonosan, jer Hristos traži srce koje zrači ljubavlju, blagodaću i saosećanjem.

Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust

 

Isceljujuća moć reči i prisustva

U pravoslavlju, Hristos je nazvan „Lekar duša i tela“. Ako smo zaista Njegovi učenici, onda i mi treba da budemo mali iscelitelji u ovom svetu: da naš pogled bude blag, reč ohrabrujuća, molitva puna saosećanja, ruka spremna da pomogne, a srce široko da oprosti.

Starci i duhovnici često podsećaju vernike: „Kada izađeš iz nečije kuće ili razgovora, ostavi mir, ne nemir.“ Upravo u tome je tajna: ne u velikim delima koja se vide, već u malim, neprimetnim gestovima ljubavi koji isceljuju tuđe rane i greju tuđe duše.

Spasenje kroz druge

Sveti Jovan Zlatoust ovom poukom ruši svaku sebičnost. Ne možemo misliti samo na svoje spasenje, a druge ostavljati povređene našim ponašanjem. Hrišćanin je odgovoran i za mir drugoga. Zato svaka naša reč i delo treba da budu ispunjeni molitvenom pažnjom, jer su drugi ljudi naša ikona susreta sa Hristom.

Na Sudu Božjem, kako uči Crkva, neće se brojati naše molitve kao liste, već će se gledati trag koji smo ostavili u srcima onih sa kojima smo živeli. Da li smo ih ranjavali ili isceljivali?

U vreme kada su reči postale lake, a uvrede i podsmesi svakodnevica, ova pouka Svetog Jovana Zlatousta odzvanja kao glas koji nas vraća istini: Spasenje nije samo moje, već i tvoje i naše zajedno.