MOLITVA BOGORODICI KOJA DONOSI UTEHU: Možete je izgovarati stalno, a Grci je izuzetno poštuju
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da vera u Boga i borba za pravednu stvar donose pobedu čak i onda kada sve izgleda beznadežno.
U trenucima kada nam se čini da smo pritisnuti sa svih strana, kada ljudski računi pokažu da izlaza nema, Crkva nas podseća na jednu od najdubljih istina: Bog nije vezan našim proračunima i mogućnostima. Upravo to nam otkriva i sveta pouka Svetog Filareta Moskovskog:
– Onaj ko se bori za pravednu stvar i ko se u Boga uzda, može da pobedi i mimo očekivanja u okolnostima koje ni najmanje ne pružaju nadu u uspeh.
Vera je jača od svih ljudskih proračuna
Sveti Filaret Moskovski bio je jedan od najvećih pastira Ruske pravoslavne crkve u 19. veku, poznat po svojoj mudrosti, skromnosti i dubokoj veri. Kao mitropolit moskovski, ostavio je bogato duhovno nasleđe kroz svoje besede, molitve i tumačenja Svetog pisma, ali najviše kroz život ispunjen smirenjem i nesebičnim služenjem bližnjima.
Pravednost i poverenje u Boga donose pobedu
Ove reči velikog ruskog svetitelja, koji je čitav svoj život proveo u služenju Bogu i ljudima, otkrivaju duhovni zakon koji svet često zaboravlja. Nisu presudne ni snaga, ni novac, ni moć, već pravednost cilja i poverenje u Gospoda. Kada nam je savest čista, a vera nepokolebljiva, i najteže bitke mogu biti dobijene onako kako se ni sami nismo usudili da zamislimo.
Bog nikada ne ostavlja one koji Mu se predaju
Sveti Filaret nije govorio prazne reči. On je svojim životom posvedočio da Bog nikada ne ostavlja one koji Mu se u potpunosti predaju. Zato nas i danas ova njegova misao ohrabruje da nastavimo da se borimo za istinu, za dobro, za mir, čak i kada sve izgleda izgubljeno. Jer tada, u najmračnijem času, Hristos iznova pokazuje da – nemoćno pred ljudima jeste moćno pred Bogom – i da Njegova pravda uvek ima poslednju reč.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Bez datuma i senzacionalizma, ali s rečima koje odzvanjaju kroz vekove – šta nam svetitelji poručuju o ratu, padu Crkve i iskušenjima koja dolaze
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.