GDE SE ĐAVO NAJČEŠĆE KRIJE: Sveti Vasilije Veliki opominje da najveće duhovne opasnosti vrebaju tamo gde je nama najlepše
Svetac otkriva zašto baš uživanja i zadovoljstva postaju najopasnije zamke za dušu, vodeći čoveka ka neprimetnom duhovnom padu.
Naizgled bezazlen porok krije duhovnu opasnost veću nego što slutimo: od hladnoće srca do gubitka radosti u molitvi i liturgiji.
U pravoslavnom učenju i predanju lenjost nije tek slabost karaktera ili nedostatak radne navike, već ozbiljna bolest duše. Sveti Oci je svrstavaju među strasti koje lagano, ali sigurno udaljavaju čoveka od Boga. Dok se spolja može činiti da je reč o običnoj neaktivnosti, iznutra lenjost otvara vrata ohladnelosti srca i duhovnom mrtvilu.
Veliki ruski svetitelj, Sveti Filaret Moskovski upozoravao je da uzrok lenjosti nije samo umor tela, već pre svega pomisli koje čoveka zarobljavaju i odvlače ga od duhovnog rasta. Govorio je:
- Ako se žalimo na lenjost i ohladnelost duše, trebalo bi da pogledamo da nije ušla u dušu jedna od onih pomisli koje vuku čoveka na dole, a ne uzdižu ga uvis. Takve misli su one u kojima nešto prisvajamo ili pripisujemo sebi: uspeh u nekom poslu, pohvala, primećivanje nedostataka bližnjih i naša nadmoć nad njima. Iskušaj me, Gospode, i isprobaj me, pogledaj da li je u meni put bezakonja i uputi me na put večni.
Ove reči otkrivaju da lenjost nije samo „nedostatak rada“, već stanje u kojem čovek troši snagu na pogrešne misli – na sujetu, osuđivanje i samoljublje. Umesto da srce i um uzdiže ka Hristu, duša se spušta u samodovoljnost i bezvoljnost.
U duhovnom smislu, lenjost se često povezuje sa uninijem i akedijom – stanjem dosade i ravnodušnosti, kada čovek gubi smisao i radost u molitvi, liturgiji i dobrim delima. To stanje je naročito opasno jer čoveka navikava na život bez Boga, u kojem se duhovna borba doživljava kao teret, a ne kao blagoslov.
Pravoslavni odgovor na lenjost nije samo biti vredan i delati, već stalna unutrašnja budnost. Svaki vernik je pozvan da preispita svoje misli i namere, da se molitvom i pokajanjem oslobodi onih pomisli koje ga teraju da prisvaja slavu sebi umesto da je predaje Bogu. Kada čovek spozna da svako dobro delo pripada Gospodu, tada mu se vraća snaga i revnost.
Pouka Svetog Filareta i danas odzvanja kao poziv na budnost: duhovni život ne trpi prazninu. Ako je ne ispunimo molitvom, dobrotom i ljubavlju, ona će se napuniti lenjošću i hladnoćom. Zato je svaki dan prilika da se čovek podigne, makar i malim korakom, ka Hristu – jer jedino takav trud rađa plod večnosti.
Svetac otkriva zašto baš uživanja i zadovoljstva postaju najopasnije zamke za dušu, vodeći čoveka ka neprimetnom duhovnom padu. Reči velikog ruskog sveca deluju strogo, ali kriju duboko pravilo – zbog čega je opasno govoriti o duhovnim temama pred ljudima koje to ne zanima. Jedan od najučenijih i najuticajnijih arhijereja Ruske pravoslavne crkve 19. veka ostavio je snažnu pouku o tome kako gubimo Božiju zaštitu kada napustimo temelje dobra. Veliki ruski svetitelj otkriva kako male nevolje, koje svi pokušavamo da izbegnemo, postaju najjače oružje u borbi protiv gordosti, duhovne neosetljivosti i tvrdoće srca.
Uninije i akedija – dosada koja ubija duhovni život
Kako se vernik može osloboditi lenjosti
GDE SE ĐAVO NAJČEŠĆE KRIJE: Sveti Vasilije Veliki opominje da najveće duhovne opasnosti vrebaju tamo gde je nama najlepše
SA OVIM LJUDIMA NIKADA NE RAZGOVARAJTE O VERI: Sveti Serafim Sarovski nas uči kako da sačuvamo svoju dušu od opasnih reči
ZAŠTO BOG DOPUSTI DA SE NEPRIJATELJ POIGRA SA NAŠIM ŽIVOTOM: Sveti Filaret Moskovski otkriva zbog čega zlo ponekad ima toliku moć nad čovekom
EVO KAKO NEPRIJATNOSTI KOJE TI DANAS KVARE DAN MOGU DA SPASU TVOJU DUŠU: Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva tajnu skrivenu u svakodnevnim borbama
Dok tehnologija povezuje, ali ne ispunjava srca, savet svetog starca otkriva da prazninu ne uklanjamo traženjem pažnje, već darovanjem ljubavi kroz veru i brigu za bližnje.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da vera u Boga i borba za pravednu stvar donose pobedu čak i onda kada sve izgleda beznadežno.
Pouka svetogorskog starca nas uči kako vrlinama i odgovornošću možemo preokrenuti pad u put ka unutrašnjem oslobođenju i veri koja jača.
Pouka svetogorskog starca nas uči kako vrlinama i odgovornošću možemo preokrenuti pad u put ka unutrašnjem oslobođenju i veri koja jača.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
U Besedi za 31. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća kako Majka Božija nosi nevidljive rane, ćutke prihvata Božju volju i pokazuje put vere i predanosti koji menja život.
Oštra, ali duboko tačna pouka arhimandrita Epifanija Teodoropulosa otkriva zašto bol nije kraj puta, već mesto na kome čovek prvi put na pravi način vidi i sebe i Gospoda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Pravoslavni vernici danas slave Svetih 14.000 mladenaca vitlejemskih po starom kalendaru i Svetog Teodosija Velikog po novom. Katolici proslavljaju Krštenje Isusovo, dok muslimani i Jevreji nemaju poseban veliki verski praznik.
Oštra, ali duboko tačna pouka arhimandrita Epifanija Teodoropulosa otkriva zašto bol nije kraj puta, već mesto na kome čovek prvi put na pravi način vidi i sebe i Gospoda.
Srpska pravoslavna crkva 11. januara molitveno se seća mučeničkog stradanja dece u gradu Hristovog rođenja.