Duhovna riznica 25.07.2025 | 14:00

SA OVIM LJUDIMA NIKADA NE RAZGOVARAJTE O VERI: Sveti Serafim Sarovski nas uči kako da sačuvamo svoju dušu od opasnih reči

Slika Autora
Izvor: relifija.rs
Autor: Saša Tošić
SA OVIM LJUDIMA NIKADA NE RAZGOVARAJTE O VERI: Sveti Serafim Sarovski nas uči kako da sačuvamo svoju dušu od opasnih reči
Printscreen

Reči velikog ruskog sveca deluju strogo, ali kriju duboko pravilo – zbog čega je opasno govoriti o duhovnim temama pred ljudima koje to ne zanima.

Jedan od najvoljenijih ruskih svetitelja, prepodobni Serafim Sarovski, ostavio je vernicima brojne duhovne bisere koji hrane dušu i vode ka spasenju. Među njima je i njegova kratka, ali snažna pouka:

– Niko ne bi trebalo da razgovara o duhovnim stvarima sa ljudima koji nisu zainteresovani za njih.

Na prvi pogled, ova rečenica može izgledati strogo ili čak isključivo. Međutim, kada je sagledamo kroz prizmu pravoslavne duhovnosti i dubine svetiteljskog iskustva, otkriva se njena velika mudrost i blagodat.

Kad reči padaju na kamen

Sveti Serafim Sarovski znao je da svaka reč ima svoju snagu i da je duhovna reč – seme. Ako je bacimo na tlo koje nije spremno, ono neće ni proklijati, ni dati plod. Štaviše, može izazvati i nerazumevanje, podsmeh, pa čak i osudu. Zato nas ovaj sveti starac uči razboritosti – da biramo kome i kada govorimo o Bogu, veri, postu, molitvi i pokajanju.

Hristos je sam rekao:

„Ne dajte svetinje psima, niti bacajte bisere svoje pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se, rastrgnu vas“ (Mt 7,6).
shutterstock
 

 

Tiho svedočanstvo života

To ne znači da treba da krijemo svoju veru ili da se stidimo onoga što verujemo. Naprotiv, znači da je ponekad bolje da o Bogu govorimo svojim životom, ljubavlju, krotkošću, tišinom, strpljenjem i osmehom, nego rečima. Tada i oni koji su danas nezainteresovani, sutra mogu osetiti glad za smislom i istinom i setiti se našeg tihog svedočanstva.

Kad nastupi pravi čas

Sveti Serafim Sarovski bio je poznat po rečima:
„Steci mir u svojoj duši, i hiljade oko tebe će se spasti.“

Time nas uči da je prava propoved ona koja dolazi iz srca ispunjenog Hristovim mirom, a ne iz želje da nekoga pridobijemo za svoje mišljenje.

Duhovne stvari nisu tema za običan razgovor, već otkrivanje svetinje. I kao što svetinju čuvamo i pokazujemo samo dostojnima, tako i reči o Bogu zahtevaju pažnju, vreme i, iznad svega, spremno srce sagovornika.