OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
U pravoslavnom hrišćanstvu pokajanje i ispovest zauzimaju posebno mesto u duhovnom životu svakog vernika.
Oni predstavljaju ne samo priznanje greha, već i duboki unutrašnji proces preobražaja, vraćanja Bogu i sopstvenoj čistoti duše.
Pokajanje, prema učenju Crkve, nije trenutni čin, već put koji počinje priznanjem greha, a završava se obnovom čoveka i njegovim sjedinjenjem sa Božjom blagodaću. Ispovest, kao sveta tajna, jeste mesto gde se taj put dovršava – pred sveštenikom, kao svedokom i posrednikom Božjeg oproštaja, čovek iznosi svoje grehe i prima razrešenje.

Međutim, suština ispovesti nije samo u nabrajanju grehova, već u iskrenom prepoznavanju sopstvenih slabosti i spremnosti da se od njih udaljimo.
Mnogi vernici se danas nalaze u dilemi šta i kako ispovediti – da li treba izneti svaku grešku, svaki pogrešan postupak, ili samo ono što ih najviše tišti i muči.
Upravo na to pitanje jedne vernikce odgovorio je otac Vladimir Marković u emisiji "Pitanje i odgovori" na TV Hram, objašnjavajući suštinu prave ispovesti:
– Ni jedno ni drugo. Na ispovesti čovek treba da ispovedi grehe sa kojima se izborio, odnosno one za koje se pokajao. Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje. Pokajanje je proces, a griža savesti je tek prva faza pokajanja. Mi na ispovest dolazimo da dobijemo oproštaj od Boga, jer svaki greh koji činimo, činimo i ka Bogu i ka čoveku.
Da bi se čovek oslobodio nekog greha, ističe otac Vladimir, mora s njim da vodi borbu.
- A još gori je ovaj prvi deo, pogrešila je, svesna je, ali je savest ne grize. Strašno je da neko godinama živi u crkvi a da sebe nije popravio ni malo, a pritom učestvuje u svetim tajnama. Čovek posle ispovesti treba da oseti mir, da oseti da je teret spao sa njega, da diše drugim plućima. Ako se to ne doživi, znači da se neko nije, "lepo pokajao" - objasnio je otac Vladimir.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom. Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
KAD GOSPOD VIDI OVO KOD ČOVEKA, ŠALJE MU BEZBROJ ANĐELA U POMOĆ! Sveti Justin Ćelijski otkrio šta je Bogu najmilije
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.