OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
U pravoslavnom hrišćanstvu pokajanje i ispovest zauzimaju posebno mesto u duhovnom životu svakog vernika.
Oni predstavljaju ne samo priznanje greha, već i duboki unutrašnji proces preobražaja, vraćanja Bogu i sopstvenoj čistoti duše.
Pokajanje, prema učenju Crkve, nije trenutni čin, već put koji počinje priznanjem greha, a završava se obnovom čoveka i njegovim sjedinjenjem sa Božjom blagodaću. Ispovest, kao sveta tajna, jeste mesto gde se taj put dovršava – pred sveštenikom, kao svedokom i posrednikom Božjeg oproštaja, čovek iznosi svoje grehe i prima razrešenje.

Međutim, suština ispovesti nije samo u nabrajanju grehova, već u iskrenom prepoznavanju sopstvenih slabosti i spremnosti da se od njih udaljimo.
Mnogi vernici se danas nalaze u dilemi šta i kako ispovediti – da li treba izneti svaku grešku, svaki pogrešan postupak, ili samo ono što ih najviše tišti i muči.
Upravo na to pitanje jedne vernikce odgovorio je otac Vladimir Marković u emisiji "Pitanje i odgovori" na TV Hram, objašnjavajući suštinu prave ispovesti:
– Ni jedno ni drugo. Na ispovesti čovek treba da ispovedi grehe sa kojima se izborio, odnosno one za koje se pokajao. Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje. Pokajanje je proces, a griža savesti je tek prva faza pokajanja. Mi na ispovest dolazimo da dobijemo oproštaj od Boga, jer svaki greh koji činimo, činimo i ka Bogu i ka čoveku.
Da bi se čovek oslobodio nekog greha, ističe otac Vladimir, mora s njim da vodi borbu.
- A još gori je ovaj prvi deo, pogrešila je, svesna je, ali je savest ne grize. Strašno je da neko godinama živi u crkvi a da sebe nije popravio ni malo, a pritom učestvuje u svetim tajnama. Čovek posle ispovesti treba da oseti mir, da oseti da je teret spao sa njega, da diše drugim plućima. Ako se to ne doživi, znači da se neko nije, "lepo pokajao" - objasnio je otac Vladimir.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom. Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
KAD GOSPOD VIDI OVO KOD ČOVEKA, ŠALJE MU BEZBROJ ANĐELA U POMOĆ! Sveti Justin Ćelijski otkrio šta je Bogu najmilije
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Crkva naglašava poštovanje prema upokojenima, molitvu za njihove duše i veru u vaskrsenje, a ne poistovećivanje smrti s groteskom.
U besedi za 21. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja pravda nadilazi vreme i prostor, a pravednici iz večnosti vode nas kroz iskušenja i otkrivaju smisao života.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
DOMAĆI KEČAP PO MANASTIRSKOM RECEPTU KOJI ĆETE OBOŽAVATI: Obradujte decu zdravijom, ukusnijom verzijom njihovog omiljenog dodatka jelima.
U besedi za 21. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja pravda nadilazi vreme i prostor, a pravednici iz večnosti vode nas kroz iskušenja i otkrivaju smisao života.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.