OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
U pravoslavnom hrišćanstvu pokajanje i ispovest zauzimaju posebno mesto u duhovnom životu svakog vernika.
Oni predstavljaju ne samo priznanje greha, već i duboki unutrašnji proces preobražaja, vraćanja Bogu i sopstvenoj čistoti duše.
Pokajanje, prema učenju Crkve, nije trenutni čin, već put koji počinje priznanjem greha, a završava se obnovom čoveka i njegovim sjedinjenjem sa Božjom blagodaću. Ispovest, kao sveta tajna, jeste mesto gde se taj put dovršava – pred sveštenikom, kao svedokom i posrednikom Božjeg oproštaja, čovek iznosi svoje grehe i prima razrešenje.

Međutim, suština ispovesti nije samo u nabrajanju grehova, već u iskrenom prepoznavanju sopstvenih slabosti i spremnosti da se od njih udaljimo.
Mnogi vernici se danas nalaze u dilemi šta i kako ispovediti – da li treba izneti svaku grešku, svaki pogrešan postupak, ili samo ono što ih najviše tišti i muči.
Upravo na to pitanje jedne vernikce odgovorio je otac Vladimir Marković u emisiji "Pitanje i odgovori" na TV Hram, objašnjavajući suštinu prave ispovesti:
– Ni jedno ni drugo. Na ispovesti čovek treba da ispovedi grehe sa kojima se izborio, odnosno one za koje se pokajao. Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje. Pokajanje je proces, a griža savesti je tek prva faza pokajanja. Mi na ispovest dolazimo da dobijemo oproštaj od Boga, jer svaki greh koji činimo, činimo i ka Bogu i ka čoveku.
Da bi se čovek oslobodio nekog greha, ističe otac Vladimir, mora s njim da vodi borbu.
- A još gori je ovaj prvi deo, pogrešila je, svesna je, ali je savest ne grize. Strašno je da neko godinama živi u crkvi a da sebe nije popravio ni malo, a pritom učestvuje u svetim tajnama. Čovek posle ispovesti treba da oseti mir, da oseti da je teret spao sa njega, da diše drugim plućima. Ako se to ne doživi, znači da se neko nije, "lepo pokajao" - objasnio je otac Vladimir.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom. Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
KAD GOSPOD VIDI OVO KOD ČOVEKA, ŠALJE MU BEZBROJ ANĐELA U POMOĆ! Sveti Justin Ćelijski otkrio šta je Bogu najmilije
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Svetitelj nas podseća da nijedna duša nije izgubljena, a tajna duhovnog mira leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospoda.
Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Majka i dve ćerke iz Turske primile su svetu tajnu krštenja u trebinjskom hramu Svetih arhangela.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.