OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
U pravoslavnom hrišćanstvu pokajanje i ispovest zauzimaju posebno mesto u duhovnom životu svakog vernika.
Oni predstavljaju ne samo priznanje greha, već i duboki unutrašnji proces preobražaja, vraćanja Bogu i sopstvenoj čistoti duše.
Pokajanje, prema učenju Crkve, nije trenutni čin, već put koji počinje priznanjem greha, a završava se obnovom čoveka i njegovim sjedinjenjem sa Božjom blagodaću. Ispovest, kao sveta tajna, jeste mesto gde se taj put dovršava – pred sveštenikom, kao svedokom i posrednikom Božjeg oproštaja, čovek iznosi svoje grehe i prima razrešenje.

Međutim, suština ispovesti nije samo u nabrajanju grehova, već u iskrenom prepoznavanju sopstvenih slabosti i spremnosti da se od njih udaljimo.
Mnogi vernici se danas nalaze u dilemi šta i kako ispovediti – da li treba izneti svaku grešku, svaki pogrešan postupak, ili samo ono što ih najviše tišti i muči.
Upravo na to pitanje jedne vernikce odgovorio je otac Vladimir Marković u emisiji "Pitanje i odgovori" na TV Hram, objašnjavajući suštinu prave ispovesti:
– Ni jedno ni drugo. Na ispovesti čovek treba da ispovedi grehe sa kojima se izborio, odnosno one za koje se pokajao. Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje. Pokajanje je proces, a griža savesti je tek prva faza pokajanja. Mi na ispovest dolazimo da dobijemo oproštaj od Boga, jer svaki greh koji činimo, činimo i ka Bogu i ka čoveku.
Da bi se čovek oslobodio nekog greha, ističe otac Vladimir, mora s njim da vodi borbu.
- A još gori je ovaj prvi deo, pogrešila je, svesna je, ali je savest ne grize. Strašno je da neko godinama živi u crkvi a da sebe nije popravio ni malo, a pritom učestvuje u svetim tajnama. Čovek posle ispovesti treba da oseti mir, da oseti da je teret spao sa njega, da diše drugim plućima. Ako se to ne doživi, znači da se neko nije, "lepo pokajao" - objasnio je otac Vladimir.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom. Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja. U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig. Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
OD ODGOVORA NA OVO PITANJE PUNO ZAVISI, A TO NIJE DA LI STE GREŠNI! Otac Vasilije otkriva da je samo ovakva ispovest na korist čoveku!
KAD GOSPOD VIDI OVO KOD ČOVEKA, ŠALJE MU BEZBROJ ANĐELA U POMOĆ! Sveti Justin Ćelijski otkrio šta je Bogu najmilije
SAMO JEDNA STVAR U ŽIVOTU NEMA SVOJ KRAJ! Opomena starca Teodosija Svetogorca koju morate pročitati!
ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Ruski svetitelj govorio je o borbi sa strastima, promeni misli i delima koja čoveka vode ka Bogu.
Neke navike prenose se generacijama, ali nisu deo pravoslavnog predanja: evo šta treba izbegavati prilikom posete grobovima bližnjih.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.