shutterstock/Olga.Reshetnyak, youtube/Српска Православна Епархија ваљевска
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Iako Crkva poziva vernike da redovno pristupaju ispovesti, mnogi ljudi se plaše da to učine. Neki osećaju sramotu ili misle da njihovi grehovi nisu vredni pominjanja. Drugi se plaše kako će ih sveštenik gledati posle toga ili im je neprijatno da govore o ličnim stvarima.
Strah i nelagoda često dolaze iz nerazumevanja same suštine ispovesti. To nije formalnost, niti moralna procena, već prilika da se duša očisti, da se čovek oslobodi unutrašnjeg tereta i duhovno obnovi.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Arhimandrit Vasilije Kostić je u jednom od svojih intervjua isticao da razloga za strah na ispovesti nema, jer Bog je da nama, čak i u grehu.
- Starac Porfirije, prvo što je pitao ljude kad dođu na ispovest i kad počnu da pričaju o grehovima, jeste: "Da li voliš Boga i kako voliš Boga? Jesi li radostan"! To sam od starca naučio i to koristim na ispovesti. Ljudi se iznenade, pita ih sveštenik da li su radosni, i svi kažu: "Nisam razmišljao o tome"! - istakao je otac Vasilije pa objasnio:
- O tome treba razmišljati i treba biti radostan i tamo gde jeste tražite radost. Tražiti Boga, on je tu, prepoznati Boga, jer on je u svemu, svuda prisutan. Kaže molitva Duhu svetome "koji si svugde prisutan i sve ispunjavaš".... Pa, onda je i u grehu. On je s nama i u grehu. Jeste, to i molitva kaže. U prevodu, to znači: "Ne plaši se". Bog ne ostavlja, ne ostavlja svoju ikonu, svoj lik, jer svaki čovek je ikona Božja, stvoren po liku Božjem. Ta ikona može da pocrni, po njoj da padne prašina, ali ako malo zagrebeš, dole se pojavi lik. Tako je to, Bog vidi ono što mi ne vidimo i gleda unapred. Mi tražimo sada i ovde, ali on za našu večnost radi, za našu večnu radost radi.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.