shutterstock/Olga.Reshetnyak, youtube/Српска Православна Епархија ваљевска
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Iako Crkva poziva vernike da redovno pristupaju ispovesti, mnogi ljudi se plaše da to učine. Neki osećaju sramotu ili misle da njihovi grehovi nisu vredni pominjanja. Drugi se plaše kako će ih sveštenik gledati posle toga ili im je neprijatno da govore o ličnim stvarima.
Strah i nelagoda često dolaze iz nerazumevanja same suštine ispovesti. To nije formalnost, niti moralna procena, već prilika da se duša očisti, da se čovek oslobodi unutrašnjeg tereta i duhovno obnovi.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Arhimandrit Vasilije Kostić je u jednom od svojih intervjua isticao da razloga za strah na ispovesti nema, jer Bog je da nama, čak i u grehu.
- Starac Porfirije, prvo što je pitao ljude kad dođu na ispovest i kad počnu da pričaju o grehovima, jeste: "Da li voliš Boga i kako voliš Boga? Jesi li radostan"! To sam od starca naučio i to koristim na ispovesti. Ljudi se iznenade, pita ih sveštenik da li su radosni, i svi kažu: "Nisam razmišljao o tome"! - istakao je otac Vasilije pa objasnio:
- O tome treba razmišljati i treba biti radostan i tamo gde jeste tražite radost. Tražiti Boga, on je tu, prepoznati Boga, jer on je u svemu, svuda prisutan. Kaže molitva Duhu svetome "koji si svugde prisutan i sve ispunjavaš".... Pa, onda je i u grehu. On je s nama i u grehu. Jeste, to i molitva kaže. U prevodu, to znači: "Ne plaši se". Bog ne ostavlja, ne ostavlja svoju ikonu, svoj lik, jer svaki čovek je ikona Božja, stvoren po liku Božjem. Ta ikona može da pocrni, po njoj da padne prašina, ali ako malo zagrebeš, dole se pojavi lik. Tako je to, Bog vidi ono što mi ne vidimo i gleda unapred. Mi tražimo sada i ovde, ali on za našu večnost radi, za našu večnu radost radi.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.