Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U ljudskom životu žalost je gotovo neizbežna. Gubitak bližnjih, životne nepravde, bolesti ili neuspeh često nas pritisnu tolikom težinom da pomislimo da nema izlaza. Ali upravo tu dolazi do izražaja snaga hrišćanske vere – da i u trenucima tame pronađemo svetlost.
Sveti Filaret Moskovski, veliki pastir i propovednik 19. veka, govorio je o žalosti rečima koje i danas snažno odjekuju:
— Žalost može biti opravdana, ali nikada ne sme biti preterana. Iskusni mudrac kaže: Žalost je mnoge ubila i nema koristi od nje. Žalost nikada ne sme biti jača od vere u Boga i od nade u Njegovu pomoć. Ma šta se desilo, treba da verujemo u Njegovo milosrđe i da se nadamo da će nas On pomilovati. …Prinesite Bogu želju da se molite, a On će vas uslišiti i dati vam molitvu.
Žalost – iskušenje ili put ka Bogu?
Pravoslavna duhovnost nas uči da žalost nije sama po sebi greh, jer i Gospod Isus Hristos zaplaka nad Lazarem. Ali razlika između spasonosne i pogubne žalosti leži u meri i smeru. Kada žalost preraste u beznadežno očajanje, ona zatvara srce za Boga i pretvara čoveka u zarobljenika sopstvene tuge.
Nasuprot tome, kada žalost nosimo sa verom i molitvom, ona postaje prilika da se približimo Hristu. Sveti Oci su često podsećali da i bol može postati učitelj – ako nas vodi ka pokajanju, smirenju i dubljem poverenju u Boga.
Shutterstock
Sveti Filaret Moskovski nas uči kako Molitva postaje ključ izlaska iz tame
Vera jača od bola
Sveti Filaret nas upozorava da nijedna žalost ne sme biti jača od vere. To je putokaz svakome od nas: ne dozvoliti da nas tuga odvoji od Boga, već je prineti pred Njega. Hrišćanin zna da u svakom iskušenju postoji skriveni smisao, a u svakoj suzi prilika da se srce očisti i pročisti.
Molitva postaje ključ izlaska iz tame. Čak i kada nam se čini da nemamo snage da se molimo, Sveti Filaret savetuje da Bogu prinesemo makar želju za molitvom. I tada On, u svojoj milosti, daje i samu molitvu, i utehu, i izlaz.
Pouka za današnjeg čoveka
U vremenu kada su depresija i beznađe sve češći saputnici savremenog čoveka, pouka Svetog Filareta je dragocena. Žalost ne treba potiskivati, ali je ne smemo prepustiti da zavlada našim životom. Hrišćanska nada i poverenje u Božju ljubav jači su od svake tuge.
Jer, kako uči Crkva, poslednja reč nikada ne pripada smrti, bolesti ili nesreći – već Hristu Vaskrslome, koji suze pretvara u radost, a žalost u nadu.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
Veliki ruski svetitelj otkriva kako male nevolje, koje svi pokušavamo da izbegnemo, postaju najjače oružje u borbi protiv gordosti, duhovne neosetljivosti i tvrdoće srca.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.
U besedi za 11. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nijedan greh nije nepomirljiv – put ka unutrašnjem miru vodi kroz pokajanje, dobra dela i susret sa svetlošću Božjom.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedan od najučenijih i najuticajnijih arhijereja Ruske pravoslavne crkve 19. veka ostavio je snažnu pouku o tome kako gubimo Božiju zaštitu kada napustimo temelje dobra.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.