I u buci i u tišini svakodnevnog života, reči vladike Nikolaja Velimirovića podsećaju nas na neiscrpnu moć Božje milosti. Nijedna duša, ma koliko ogrezla u grehu, nije izgubljena dok se sa pokajanjem približi Gospodu. Kao što sunčeva svetlost pročišćava tamu, tako i milost Božja može ubeliti srce i očistiti ga od svake nečistoće – ako mu dopustimo da obasja naše unutrašnje biće.
Ova beseda odjekuje pozivom na iskren trud, dobra dela i smirenje, podsećajući nas da je put ka unutrašnjem miru i svetlosti otvoren za svakog koji iskreno želi da ga prati.
Beseda o tome kako Bog ubeljuje pokajane grešnike
Ako gresi vaši budu kao skerlet,
postaće bijeli kao snijeg, ako budu
crveni kao crvac, postaće kao vuna. (Isa. 1, 18)
O bezgranična milosti Božja! U najvećem gnjevu Svome na narod neverni i neblagodarni, na narod ogrezli u bezakonju, seme zlikovačko, sinove pokvarene, na knezove koji su postali kao knezovi Sodomski i na narod koji je postao kao narod Gomorski – u takvom gnevu Gospod ipak ne napušta milost, nego priziva na pokajanje. Kao kad posle strašnih gromova udari blaga kiša. Takav je Gospod – dugotrpeljiv i mnogo milostiv i ne do konca prognjevaetsя.
Samo ako grešnici prestanu zlo činiti i nauče se dobro činiti i priđu Gospodu sa smirenošću i pokajanjem, postaće bijeli kao snijeg. Gospod je moćan i voljan. Niko izvan Njega ne može grešnu dušu ljudsku od greha očistiti i čistotom ubeliti. Ma koliko se platno pralo u vodi sa pepelom i sapunom, ma koliko se pralo i prepiralo, ono ne može dobiti belinu dok se ne prostre pod svetlost sunca.
Tako i duša naša ne može se ubeliti, ma koliko je čistili mi sami svojim trudom i naporom, uz pripomoć svih sredstava zakonskih, dokle god je ne iznesemo pod noge Božje, raširenu i otvorenu, da je svetlost Božja obasja i ubeli. Gospod odobrava i preporučuje sav trud i napor naš; naime, On hoće da mi dušu svoju suzama okupamo, pokajanjem stesnimo, grižom savesti pritisnemo, dobrim delima odenemo, no na kraju krajeva On nas priziva da priđemo k Njemu: tada dođite, govori Gospod, pa ćemo se suditi. To jest: Ja ću pogledati u vas i videću da li ima Mene u vama, i vi ćete pogledati u Mene kao u ogledalo, i videćete kakvi ste.
O Gospode, spori na gnev, smiluj se na nas pre poslednjeg gneva u strašni Dan Onaj. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da li je teško breme pravednosti kazna ili poziv na buđenje.
Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u duhovnoj besedi za 10. nedelju po Duhovima upozorava na posledice odvajanja od Boga i poziva na obnovu srca i vere.