U svakoj životnoj nevolji i iskušenju, vernik se često pita o smislu stradanja i pravednosti Božje pravde. U današnjoj besedi, vladika Nikolaj duboko razmatra težinu Božijeg suda koji započinje „od kuće Božije“ – od pravednika, koji, iako nosi teško breme, nije predmet Božje osude, već milosti i pouke. Kroz ove reči, poziva nas na istinsko razumevanje stradanja, snage pravde i nepravde, i na ozbiljnost sopstvenog stanja pred Gospodom. Ova beseda nas opominje da se ne radujemo tuđem stradanju, već da se pokajemo i okrenemo milosrdnom i pravednom Bogu, iz koga izvire istinska spasenjska nada.
Beseda o sudu Božjem nad pravednikom
Jer je vrijeme da se počne sud od kuće Božije;
ako li se najprije od vas počne, kakav će biti pošljedak onima što se protive Božijemu jevanđelju? (I Pet. 4, 17)
Kada dođe sud Božji na kuću pravednika, neka se ne zluraduje nepravednik no neka trepti od straha. Ako su pravednik i nepravednik susedi, pa ruka Božja padne na pravednika, pala je na obojicu: prvoga da prekali, drugoga da opomene.
I kad ljuto stradanje spopadne pravednika – ne spopada ga bez Božje volje – neka se ne veseli nepravednik, jer je to stradanje više radi njega nego radi pravednika, na ime: da bi on vidio kakav je gnev Božji i požurio da promeni duh i popravi dela svoja. Neka se zapita još: kad je ovoliki gnjev Božji na pravedniku, koliki li će biti na meni?
Znajte, braćo, da je pravda moć, a nepravda nemoć. Ko može više da otrpi, a da se ne slomi pod teretom: moć ili nemoć? Nesumnjivo moć. Zato se na pravednika navaljuje teško breme.
Neka se ne ruga nepravednik, kada vidi pravednika pod teškim bremenom i neka ne kaže: bolja je moja nepravda od njegove pravde! No neka sa jezom i drhatom gleda na breme pravednika, i neka kaže sebi iskreno: to je breme moje, no ja sam suviše nemoćan da ga podnesem, zato je bačeno na njegova leđa, na leđa pravednika. Da bih ja video i pokajao se od putova svojih, i pokajanjem ojačao za breme koje me čeka.
Od kuće Božje počinje sud – to je neizmerna milost Božja prema grešnicima, prema slabićima, onemoćalim od greha: neka otvore oči i čitaju pismena gnjeva Božjeg! Od kuće Božje počinje sud, jer je jaka kuća Božja, a kuća je Božja pravedan čovek, u kome obitava Duh Božji. Kad vetar poljulja kamenu kulu, neka kolibari utvrđuju svoje kolibe.
O braćo moja, kako su sudbonosne i strašne one apostolske reči za grešnika!
O Gospode Isuse, pravedni i milostivi, milostivi i pravedni, pomiluj nas i spasi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, srpski svetac otkriva zašto je radovanje tuđoj nesreći gadljivo pred Bogom i daleko od Hristove ljubavi.
Dok sanjamo o venčanjima, krunama i slavi, možda upravo ova noć bude poslednja – beseda Svetog Nikolaja Velimirovića za utorak 5. sedmice po Duhovima uči nas kako da živimo svaki dan kao da je poslednji.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas uči da svetost nije samo ideal ili povremena vrlina, već celokupni način života koji nas poziva da sledimo primer Hrista i apostola Petra u veri, milosrđu i nadi – poziv koji može osloboditi i učiniti nas istinskim ljudima.
U besedi za utorak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da svaki bol ima skriveni smisao i da je iskušavanje vere dragocenije od zlata.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.