U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
U vremenu kada se vera često shvata samo kao običaj, utehu ili tradiciju, vladika Nikolaj nas svojim dubokim rečima podseća na njen pravi smisao – spasenje duše. U današnjoj besedi za subotu pete sedmice po Duhovima, Sveti vladika otkriva zašto vera nije cilj sama sebi, već put ka najvećem daru koji čovek može zadobiti – večnom životu u Carstvu Božjem.
Beseda o spasenju duše kao kraju vere
Kraj vaše vere – spasenije dušama. (I Pet. 1, 9)
Šta je kraj vere, braćo? Spasenje duše. Šta je cilj vere? Spasenje duše. Šta je plod vere? Spasenje duše. Mi ne držimo, dakle, veru radi vere nego radi spasenja duša naših. Niko ne putuje zbog puta nego zbog nekoga ili nečega, šta ga očekuje na kraju toga puta. Niko ne baca konop u vodu, u kojoj se neko davi, radi konopa nego radi davljenika, da ga spase. I veru je nama Bog dao kao put, na kraju koga putnici će primiti spasenje duša svojih. I kao konop dodao je Bog veru nama davljenima u mračnim vodama greha, neznanja i poroka, da bi pomoću vere spasli život svoj.
To je namena vere. Ko god zna, kolika je cena duše ljudske, kao i šta znači spasenje duše, taj mora priznati, da ništa u ovome svetu nema ni potrebnije ni korisnije od vere. Trgovac, koji nosi u zemljanom loncu drago kamenje, brižljivo i obazrivo čuva lonac, skriva ga i stražari nad njim. Da li zbog lonca ulaže trgovac toliki trud i brigu? Ne zbog lonca nego zbog dragog kamenja, koje je u loncu. Ceo naš zemaljski život je kao zemljan lonac, u kome se skriva jedna neisplativa dragocenost. Ta dragocenost jeste duša naša.
Printscreen/Facebook
Vladika Nikolaj Velimirović
Lonac je jeftin, ali dragocenost je dragocenost. Treba imati veru prvo u dragocenost duše ljudske, drugo u budući sjaj i život duše u Carstvu Božjem, treće u Boga živoga, koji čeka da mu vratimo duše, koje nam je On i dao, i četvrto u mogućnost da se duša izgubi u ovome svetu. Ko ima veru u to četvrto, taj će znati čuvati dušu svoju, i znaće još da je spasenje duše kraj njegovog puta, cilj njegovog verovanja, plod njegovog života, smisao njegovog bitisanja na zemlji i opravdanje njegovih stradanja.
Mi verujemo radi spasenja duša naših. Ko ima istinitu veru, taj mora znati da je vera radi spasenja duša. Ko misli da njegova vera nečem drugom služi a ne spasenju duše njegove, taj niti ima istinitu veru niti poznaje dragocenost duše svoje.
O Gospode Isuse preblagi, Ti si nam dao veru svetlu i pobedonosnu, Ti je ukrepi i održi u nama da bismo nepostiđeni stali pred Tvoj Sud sa dušama čistim i svetlim. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti - sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, srpski svetac otkriva zašto je radovanje tuđoj nesreći gadljivo pred Bogom i daleko od Hristove ljubavi.
Dok sanjamo o venčanjima, krunama i slavi, možda upravo ova noć bude poslednja – beseda Svetog Nikolaja Velimirovića za utorak 5. sedmice po Duhovima uči nas kako da živimo svaki dan kao da je poslednji.
U svojoj besedi za sredu pete nedelje po Duhovima, vladika Nikolaj otkriva duboku istinu o poreklu straha, objašnjavajući zašto on nastaje iz greha, a kako čovek čistog srca postaje snažan i hrabar poput lavića pred svakom životnom olujom.
U besedi za utorak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da svaki bol ima skriveni smisao i da je iskušavanje vere dragocenije od zlata.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Kroz suprotstavljanje Adama i Hrista, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 2. sedmicu po Vaskrsu otkriva duboku istinu o ljudskoj prirodi, padu i nadi koja nadilazi ono što oči vide.
Snažne reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog o pogrešnom osloncu i veri koja ide dalje od kraja otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju - šta ostaje kada se sve na šta računaš sruši.
U besedi za sredu druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se iza jedne slike iz Jevanđelja krije drugačije razumevanje života, žrtve i ploda koji dolazi neočekivano.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.