AJVAR OD ZELENOG PATLIDŽANA IZ MANASTIRA RUKUMIJA MENJA SVE ŠTO ZNATE O ZIMNICI: Tajni sastojak u receptu mati Atanasije čini ovaj zdrav namaz savršeno ukusnim
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
U mirisu manastirskih kuhinja, gde se svaki obrok priprema sa ljubavlju i molitvom, kriju se recepti koji hrane i telo i dušu. Mati Atanasija iz manastira Rukumija u svom kuvaru „Ko posti, dušu gosti“ deli sa nama jedan od takvih dragocenih darova – ajvar od zelenog patlidžana. Ovaj jednostavan, a istovremeno bogat posni namaz podseća na lepotu posnih jela koja u sebi nose toplinu doma, mir i tradiciju, a u svakom zalogaju čuvaju uspomene na miris manastirskog dvorišta i radost zajedničkog stola.
Sastojci:
5 kg zelenog patlidžana
1 kg crnog luka
200 g šećera
300 g rendanog rena
so
limuntus
shutterstock.com/Yulia Furman
Ajvar od zelenog patlidžana po receptu mati Atanasije
Još recepata mati Atanasije
youtube/Nina Martinović Armbruster
Mati Atanasija autor je više izdana posnih kuvara
Zeleni patlidžan i crni luk samleti na mašini. Ocediti višak tečnosti i kuvati dok voda potpuno ne ispari. Zatim dodati so po ukusu, 200 g šećera i 300 g rendanog rena. Po želji zakiseliti limuntusom. Ovaj ajvar može se odmah staviti u tegle dok je vruć. Uvek ćete imati posan i ukusan namaz za sendviče, preko kojih možete dodati slanu pečenu papriku.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Jednostavne loptice od krompira na vodi vekovima krase posne trpeze manastira, a uz domaći paradajz i sveže začinsko bilje postaju pravo iznenađenje – dok u danima kada nije post dobijaju posebnu aromu kada se pospu sirom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.