U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
Tamo gde se mir ne traži, već se živi, u manastiru Rukumija, mati Atanasija sabrala je recepte koji više hrane srce nego telo. U svojoj knjizi "Srbski posni kuvar", ova monahinja otkriva kako se i od najskromnijih sastojaka može pripremiti ukusno jelo koje miriše na trpezu posta i molitve.
Njene posne faširane šnicle nisu samo obrok, već i svedočanstvo da se kroz kuvanje može služiti Bogu. U ovom receptu sabrani su jednostavnost, predanje i ljubav, a mirisi koje šire bude uspomene na tihe večere u manastirskoj trpezariji.
Sastojci:
100 g ljuspica soje poparenih toplom vodom
100 g mokrog izdrobljenog hleba
2 rendane šargarepe
1 rendan krompir
1 sitno iseckana glavica belog luka
oko 200 g brašna
1 kesica praška za pecivo
so, sušeni začin, biber
ulje za prženje
Shutterstock/Nadezhda Nesterova
Posne faširane šnicle od soje, idealan su obrok u vreme posta na vodi
Priprema:
Sve sastojke dobro izmešajte u jednoj posudi dok se masa ne sjedini. Trebalo bi da bude gusta, poput kačamaka.
Zagrejte veću količinu ulja, kao za prženje krofni. Kašikom na vrelo ulje spustite prvo probnu šniclu. Ukoliko se ne raspada i temperatura je odgovarajuća, nastavite sa ostalima. Ako se smesa raspada, dodajte još brašna. Ako je previše tvrda, dodajte malo vode.
Kada masa postane adekvatna vašem ukusu, propržite i poslužite toplo.
U monaškoj kuhinji svako jelo nosi pečat molitve
U kuhinji mati Atanasije svaki recept je više od kuvarskog saveta — on je poziv na sabranost, tišinu i blagodarenje. Njene šnicle nisu luksuzna trpeza, ali u njima se oseća nebeski ukus: ukus žrtve, ljubavi i posvećenosti Bogu.
Uz malo truda i ljubavi, post postaje gozba! Isprobajte recept za sočne posne pljeskavice koje će obogatiti vašu trpezu i doneti vam istinsku gastronomsku radost.
Monaško jelo koje se lako priprema dokaz je da i posna kuhinja može biti sočna i ukusna. Savršen spoj prirodnih sastojaka bogatih aroma donosi puni ukus i duh tradicije na vašu trpezu.
Iz zbirke recepata arhimandrita Onufrija Hilandarca donosimo vam manastirsku spanakopitu – hranljivu, mirisnu i pripremljenu po drevnim monaškim pravilima.
Bez mesa, ali s obiljem ukusa, ove nežne rolnice sa crvenim kupusom, tikvicom i šargarepom donose miris doma, toplinu posta i potvrđuju da duhovnost može prebivati i na vašoj trpezi.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
U danima posle Vaskrsa, kada su frižideri puni ofarbanik, ali nepojedena jaja, svaka domaćica traži način da ih iskoristi. Ovo veselo jelo u obliku pilića nije samo ukusno – već je prava praznična radost na tanjiru!
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".