POSNE PUNJENE PAPRIKE KOJE SVI PRAVE POGREŠNO – OTKRIJTE MALI TRIK ZA SAVRŠENSTVO: Jednostavan recept sa neverovatnim ukusom
Otkrijte kako obični sastojci pretvaraju posne paprike u jelo koje greje dušu i mami osmehe na svakoj trpezi.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Na prvi pogled može delovati teško pronaći posno jelo na vodi koje je istovremeno ukusno, mirisno i dovoljno zasito. Mnogi pomisle da se u takvim receptima nužno odriče ukusa zarad skromnosti. Međutim, dovoljno je zaviriti u stare manastirske kuvare da bismo otkrili sasvim drugačiju sliku – pravu riznicu jednostavnih, a izuzetno ukusnih jela.
U tim starim receptima otkriva se mudrost vekova: kako od nekoliko osnovnih sastojaka, uz malo truda i ljubavi, nastaje obrok koji greje dušu i daje snagu telu. Upravo u toj jednostavnosti leži tajna manastirske kuhinje – i obični plodovi poput paradajza i paprika, začinjeni mirom i molitvom, mogu postati jelo vredno pamćenja i prenošenja s kolena na koleno.
3 paradajza

Najpre operite paradajz, pažljivo ga oljuštite i isecite na sitne komade. Stavite ga u šerpu i pustite da se lagano dinsta u sopstvenoj tečnosti oko dvadesetak minuta, dok ne omekša i ne pusti prirodni sok.
Za to vreme operite paprike i ispecite ih, a zatim ih oljuštite i isecite na sitne komade. Kada paradajz omekša, dodajte paprike u šerpu i nastavite da dinstate još desetak minuta, dok se ukusi ne sjedine.
Potom dodajte kašiku brašna, posolite i pobiberite po ukusu, pa sve dobro promešajte. Ostavite da se jelo krčka još nekoliko minuta, a zatim sklonite sa vatre. Tako ćete dobiti jednostavno, ali mirisno i toplo posno jelo koje može biti prava uteha i ukras svake trpeze.
Otkrijte kako obični sastojci pretvaraju posne paprike u jelo koje greje dušu i mami osmehe na svakoj trpezi.
Recept koji kombinuje ukus, kreativnost i hranljive sastojke, pretvarajući trpezu u posnu porodičnu gozbu.
Pripremite posni obrok od lišća cvekle i otkrijte kako ovaj često zanemareni deo biljke puni organizam hranljivim sastojcima i jača imunitet.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Karfiol, masline i paradajz u starom manastirskom jelu pokazuju kako se od jednostavnih sastojaka može pripremiti obrok koji hrani i telo i dušu.
Jednostavne loptice od krompira na vodi vekovima krase posne trpeze manastira, a uz domaći paradajz i sveže začinsko bilje postaju pravo iznenađenje – dok u danima kada nije post dobijaju posebnu aromu kada se pospu sirom.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Od pažljivo pečenih režnjeva do bogatog obroka u sosu – jednostavan recept koji spaja tradiciju, miris dima i toplinu domaće kuhinje.
Otkrijte tajne manastirske kuhinje - mirisi, začini i jednostavna priprema čine ovu posnu sarmu neodoljivom za svaku trpezu.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.