U OVIM KUĆAMA I PORODICAMA ODUVEK SE DOBRO ŽIVELO! Shiarhimandrit Ilija Nozdrin otkrio i šta ih razlikuje od drugih
U pravoslavnoj tradiciji, molitvenik se smatra duhovnim saputnikom svakog vernika.
Spomen u ime velikog čuda.
Srpska pravoslavna crkva i vernici 13. septembra obeležavaju praznik Polaganje pojasa Presvete Bogorodice, posvećen jednoj od najvažnijih hrišćanskih relikvija – pojasu koji je, prema predanju, pripadao Bogorodici Mariji.
Po uspeniju, prema predanju, Sveta Bogorodica je dala svoj pojas apostolu Tomi. Taj pojas docnije je prenet u Carigrad iz episkopije Zile i čuvan u zapečaćenom kovčegu u Bogorodičinoj crkvi Vlaherni, zadužbini carice Pulherije.
Ovaj kovčeg nikad se nije otvarao. Tek za vreme cara Lava Mudroga (886-912), carica Zoja, njegova supruga, duševno je obolela i prema tajanstvenom viđenju, požela je da se na nju stavi pojas Presvete Bogorodice.
Car je umolio patrijarha, kovčeg su otvorili, pojas izneli i stavila na bolesnu caricu. Carica odmah ozdravi.
U spomen toga čuda ustanovio se ovaj praznik. Jedan deo toga pojasa nalazi se u Gruziji u Zugdidu.
Naime, ćerka cara Romana iscelila se 942. godine pomoću toga pojasa, pa docnije, kada je otac udao za cara Abuhaza Gruzijskog, ona je ponela jedan deo toga pojasa sa sobom. Po zapovesti ruskog cara Aleksandra I sagrađena je naročita crkva u Mingreliji u Zugdidu, gde se čuva taj deo čudotvorne odeće Presvete Bogorodice.
Tropar - Polaganje pojasa Presvete Bogorodice
(glas 8): Vladičice prisnodjevo, pokrove ljudi, rizu i pojas prečistoga tvoga tela, kao silan omotač si darovala gradu tvome. I po besemenom rođenju tvome ostala si djeva: Od tebe se i priroda i vreme obnavljaju. Zato te molimo, da mir gradu tvome daruješ, i dušama našim veliku milost.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Prema nekim verovanjima, proricao je ukidanje žrtvenog zakona i ukidanje subote, umesto koje je Hristos ustanovio nedelju.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Mladi Britanci primili su Svetu tajnu krštenja u parohiji Svetog Jovana Krstitelja u Halifaksu i postali deo duhovne porodice Srpske patrijaršije.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.