SUTRA JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK: Slavimo Svetu velikomučenicu Varvaru
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Dok se u hramovima služe molebani za početak školske godine, deo javnosti negoduje zbog prizora dece na kolenima, a sveštenik Gojko Perović podseća da je reč o hiljadugodišnjoj tradiciji prosvete i duhovnosti, koja ima i duboko isceljujući smisao.
U hramovima Srpske pravoslavne crkve ovih dana služe se molebani i liturgije povodom početka nove školske godine. Jedan od upečatljivih trenutaka ovih bogosluženja jeste molitva na kolenima, što je kod dela javnosti izazvalo negativne komentare. Upravo na te reakcije osvrnuo se protojerej-stavrofor Gojko Perović u svojoj novoj kolumni za portal zurnal.me, naglasivši da se iza tog običaja krije vekovna tradicija prosvete i duhovnosti.
Podsećajući da „nije bilo učenja bez molitve i prizivanja Božjeg imena“ u proteklih hiljadu godina, otac Gojko ističe da su škole i pismenost na ovim prostorima neraskidivo povezane s Crkvom. Čak i kada bi, kako kaže, „posle 1945. katapultirali na Mars i postali žitelji nekih vanzemaljskih oblasti“, i dalje bismo morali imati poštovanja prema tradiciji koja nikada nije razdvajala prosvetu od duhovnosti.
On podseća da je pola veka dominirala ideologija neprijateljski nastrojena prema veri i Crkvi, naročito u školama, ali da je i taj sistem odavno prevaziđen.
Dodaje i da su se odrekli Titograda, socijalističkih fabrika i jednopartijskog sistema, ali i dalje baštine ideološke ostatke ateističkog jednopartizma.
Govoreći o praksi molitve na kolenima, otac Gojko naglašava:
— U takvoj tradiciji najnormalnija stvar je kleknuti pred Bogom — dok traje molitva. To nije toliko čest prizor u pravoslavnim hramovima, ali kako „nije svaki dan Božić“, nije ni ovo tako često, ali jeste, s vremena na vreme, potrebno i neophodno.
On podseća da je ova praksa duboko utemeljena u Svetom pismu i bogoslužbenom iskustvu:
Otac Gojko naglašava da molitva na kolenima nije čin pokornosti pred sveštenicima, već pred samim Bogom:
— U ovim situacijama niko ne „kleči pred popovima“, nego narod (i deca) zajedno sa sveštenicima, kleče pred Bogom, oltarom Boga Živoga.
Duhovni značaj i isceljujuća snaga
Na kraju, podseća na duhovni značaj kolenopreklone molitve (molitve kada se kolena preklapaju):
Performans ispred katedrale Svetog Pavla otvorio je oštru raspravu o granicama hrišćanske poruke, političkog aktivizma i dubokog sukoba levice i desnice u Britaniji.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Sofonija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Ageja. Katolici se nalaze u Trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju treći dan Hanuke, a u islamu je ovo dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.