Brzo se kuva, sastojci su jednostavni, a blagi ukus kiselih krastavaca i belog luka daje meru i punoću čak i najjednostavnijem obroku.
U danima posta, kada se trpeza pojednostavi i jela se spremaju na vodi, mnogi traže način da skromni obrok dobije više ukusa, a da pritom ostane veran crkvenom pravilu. Stare domaćice znale su da i od najosnovnijih sastojaka naprave dodatak koji običan krompir, pirinač ili kuvano povrće pretvara u prijatan i topao obrok.
Među takvim jednostavnim jelima iz kućne tradicije posebno mesto ima blagi sos od kiselih krastavaca i belog luka - priprema se brzo, ne zahteva ulje, a daje punoću ukusa kakva je naročito dobrodošla u danima posta na vodi. Ovaj skromni sos lako može postati stalni pratilac posnih jela, baš onako kako se nekada služio uz najjednostavnije obroke.
Sastojci
• 2 kašike brašna
• oko 3-4 dl vode
• 3 manja kisela krastavčića
• 2–3 čena belog luka
• kašikica suve mirođije (ili sveža)
• so
freepik
Posani sos na vodi od kiselih krastavčića, belog lika i mirođije
Priprema
Izmešajte brašno i vodu i kuvajte na umerenoj vatri, stalno mešajući, dok se smesa ne zgusne i postane ujednačena, bez grudvica. Potom dodajte sitno izrendane kisele krastavce, beli luk, mirođiju i so po ukusu, pa dobro promešajte da se sastojci sjedine. Krčkajte još 1–2 minuta da se ukusi povežu i sos dobije blagu aromu, zatim sklonite sa šporeta i poslužite dok je topao uz jelo na vodi.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bratstvo čuva posebnu recepturu vaskršnje pogače koja spaja bogate mirise pomorandže, začina i putera, dok način pripreme otkriva zašto ovaj hleb zauzima važno mesto na monaškoj prazničnoj trpezi.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.
Tumačeći trenutak kada je rimski kapetan pred raspećem izgovorio neočekivano priznanje, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otvara sliku događaja koji ni vekovima kasnije ne prestaje da izaziva nedoumice.