Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.
Post na vodi mnogima izgleda kao oskudica, ali crkveno iskustvo pokazuje da se i u takvim danima može pripremiti topao i ukusan obrok koji okrepljuje telo, a ne remeti duh uzdržanja. Najstroži dani posta traže jednostavnost i meru, ali to ne znači da trpeza mora biti jednolična ili bez ukusa. Od nekoliko osnovnih namirnica moguće je pripremiti zasitan ručak koji poštuje pravila posta na vodi, a pritom ostaje prijatan i za svakodnevnu porodičnu trpezu. Posne njoke od krompira sa blagim sosom od tofua upravo su takvo jelo – skromno po sastavu, a puno i zaokruženo kao pravi domaći ručak.
Za njoke:
• 2 šolje pirea od krompira
• 1 šolja brašna
• 1/4 šolje kukuruznog skroba
• so po ukusu
Za sos:
• 200 g tofua
• manja glavica crnog luka
• kašičica soja-sosa
• prstohvat bibera
• kašičica kukuruznog skroba
Shutterstock gowithstock
Njoke sa dinstanim tofu sirom u sosu
Priprema
U velikoj posudi pomešajte pire od krompira, brašno i so dok ne dobijete glatko testo. Na radnoj površini posutoj kukuruznim skrobom razvucite testo u valjak debljine oko 2 cm. Secite testo na male komade dužine oko 2 cm.
U velikom loncu proključalu vodu posolite i dodajte komade testa. Kuvajte njoke dok ne isplivaju na površinu, oko 2–3 minuta.
Skuvane njoke procedite i stavite ih u posudu sa hladnom vodom da se zaustavi kuvanje.
Tofu sir isecite na male kockice. U tiganju zagrejte 3–4 kašike vode i dodajte sitno seckani crni luk. Dinstajte nekoliko minuta dok ne omekša. Dodajte kockice tofua i kratko ih propržite da blago porumene.
Zatim dodajte kukuruzni skrob, potom so i biber po ukusu, pa mešajte na laganoj vatri dok se sos ne zgusne. Servirajte njoke sa dinstanim tofuom u sosu.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada tipik nalaže post na vodi, ajvar se obično izostavlja sa trpeze jer se sprema sa uljem. Ipak, u monaškoj kuhinji postoji jednostavna varijanta „na vodi“ koja čuva puni ukus pečene paprike i poštuje pravila posta.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.