Karfiol, masline i paradajz u starom manastirskom jelu pokazuju kako se od jednostavnih sastojaka može pripremiti obrok koji hrani i telo i dušu.
U starim manastirskim kuhinjama, gde miris svežeg povrća i šum ključale vode prate molitvu, nastajala su jela koja u sebi spajaju jednostavnost i dubinu posta. Takvi recepti nisu pravljeni da impresioniraju raskošom, već da podsete da se od najskromnijih namirnica može stvoriti obrok koji hrani i telo i dušu.
Među njima je i obrok-salata od karfiola na vodi - lagana, posna i osvežavajuća, a opet dovoljno sadržajna da zasiti, poput tihog podsećanja da u odricanju leži prava punoća ukusa.
Sastojci:
1 veća glavica karfiola
3 kašike paradajz-pirea ili kečapa
100 g crnih maslina
1 glavica crnog luka
2 kašike seckanog lista peršuna
sok od pola limuna
so
biber
Foto: Freepik
Karfiol
Priprema:
Operite karfiol i razdvojite ga na veće cvetove. Na malo vode prodinstajte očišćen i iseckan luk, pa dodajte karfiol. Nalijte vodu i sok od pola limuna, pa kuvajte na umerenoj temperaturi dok ne omekša.
Prebacite karfiol na tanjir za serviranje i posolite. U preostaloj tečnosti kratko prokuvajte paradajz-pire i očišćene, izgnječene masline, pa dobijeni sos prelijte preko karfiola. Na kraju pospite seckanim peršunom.
Možete poslužiti s listovima rukole i malo semenki suncokreta - jelo će tako dobiti puniji i bogatiji ukus.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Prva četiri ajeta sure El-Mulk otkrivaju beskonačnu Božiju moć, savršenu harmoniju kosmosa i pozivaju vas da sagledate vlastiti život iz potpuno nove perspektive.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Pite su širom naših krajeva mnogo više od običnog jela – one su deo porodične tradicije, toplina doma i sećanje na detinjstvo. Otkrivamo recept za najukusniju posnu krompirušu koja će vas osvojiti na prvi zalogaj!
U vreme posta, kada su mnoge namirnice isključene iz ishrane, ovaj tradicionalni hleb sa svežim kvascem, suvim voćem i orašastim plodovima donosi bogatstvo ukusa i podseća na snalažljivost domaćica iz prošlih vremena.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.