MARKOVDAN I ĐURĐEVDAN ISTOG DANA?! Evo kada će doći do preklapanja praznika!
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
Savremeno društvo u velikoj meri postalo je društvo komfora. U centru pažnje su lična udobnost, sigurnost, brz uspeh i izbegavanje bilo kakvog oblika nelagodnosti. Takav način razmišljanja nije samo prisutan u individualnim životnim izborima, već se sistemski promoviše kroz medije, obrazovanje i kulturu.
Ono što se nekada smatralo vrlinom - strpljenje, odgovornost, posvećenost i žrtva za drugoga - danas se često tumači kao slabost ili gubitak vremena. Dominira logika "najvažnije je da je meni dobro“, dok su međuljudski odnosi, porodične vrednosti i zajedništvo potisnuti u drugi plan.
Pravoslavlje, kao temeljna duhovna i kulturna osnova našeg naroda, prema ovakvom pristupu ima jasan i kritičan stav. U njegovom učenju, smisao života se ne traži u udobnosti i izbegavanju čega što izaziva neprijatnost, već u duhovnom rastu, zajednici sa Bogom i odgovornosti prema drugima. Hrišćanska vera podseća da čovek nije stvoren da živi zarad komfora, već zarad ljubavi, istine i spasenja.
O ovoj temi govorio je jednom prilikom i protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije, koji je istakao da je savremeni čovek često u zabludi kada komfor stavlja iznad međuljudskih odnosa i duhovnih vrednosti.
- Ištinite najpre Carstvo Božje i pravdu njegovu, a sve ostalo će vam se dodati. Kada primetimo u bilo kom trenutku da nam je komfor važniji od druge ličnosti, od drugog čoveka, od onih koji su nas rodili ili onih sa kojima smo odrastali, živeli ili živimo, treba dobro da se zapitamo gde smo pošli i da se prisetimo da smo svi mi smrtni i da imamo ograničen rok trajanja – izjavio je protojerej Milanović.
On podseća da je osnovna poruka pravoslavlja upravo suprotna od savremenog trenda konformizma.
- Prava i istinska poruka i pouka Božja jeste savršenstvo u žrtvenoj ljubavi, koja ne vodi ka konformizmu, nego ka vaskrsenju Carstva Božjeg. "Ne bojte se, jer ja pobedih svet". To su Hristove reči kojima je zapečatio stanje ovoga sveta. U istini da živimo vaskrsenje i da se radujemo i volimo jedni druge – zaključio je rektor Karlovačke bogoslovije.


Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.