PRESNA POGAČA PO STARINSKOM RECEPTU: Nezaboravan ukus tradicije i trpeze naših predaka
Bez kvasca i sa samo nekoliko sastojaka, ova meka pogača bila je deo srpskih domova, a danas je savršen izbor za dane posta na vodi.
Bez kvasca i sa samo nekoliko sastojaka, ova meka pogača bila je deo srpskih domova, a danas je savršen izbor za dane posta na vodi.
Monahinja Atanasija Rašić zapisala je pripremu ovog neobičnog jela od pšenice koje vekovima prati duh jednostavnosti i posta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Pravio se nakon berbe u mnogim krajevima Srbije, nije sadržao šećer, a njegova posebnost bila je u bogatom ukusu ukuvane šire.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Tajna ovog jela krije se u jednostavnim sastojcima i načinu pripreme koji je sačuvan u knjizi "Ko posti, dušu gosti".
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Probajte palentu sa maslinama, pročitajte Molitvu Svetog Jefrema Sirina za zdravlje i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Grigorija Bogoslova.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.