MOMENAT KAD ČOVEK TREBA DA SE ZAPITA KUDA JE POŠAO: Otac Jovan otkriva granicu ljudske nezajažljivosti
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
U savremenom svetu primećuje se porast egoizma – osobine koja, iako često prikrivana maskom samopouzdanja ili individualizma, u suštini razara odnose među ljudima i udaljava čoveka od njegovog duhovnog bića.
Nažalost, ovaj obrazac ponašanja sve više se prenosi i na mlađe generacije, bilo svesno kroz sistem vrednosti koji se propagira u društvu, ili nesvesno, kroz ponašanja koja deca imitiraju od svojih roditelja, medija i okoline.
Tako se deca od najranijeg uzrasta uče da stavljaju sebe u centar sveta, da se bore za sopstveni interes po svaku cenu, dok se vrline kao što su skromnost, poslušnost, saosećanje i žrtvovanje sve više potiskuju ili izvrgavaju ruglu.
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja. On nije samo mana karaktera, već prepreka za spasenje, jer odvaja čoveka od Boga i od bližnjeg.
Crkva uči da je egoizam u osnovi mnogih grehova, jer iz njega izviru gordost, zavist, mržnja, osuda, pa čak i duhovna lenjost – sve ono što udaljava dušu od svetlosti Hristove ljubavi.
O tome je jasno govorio i Sveti Jefrem Arizonski:
"Egoizam je najveće od svih zala i posredstvom nepokorenih pomisli uzrokuje sve naše greške. Treba da ga se plašimo i da stremimo da ga se oslobodimo, jer ukoliko duže ostaje u nama, toliko će nas duže povređivati srazmernim bolom."
Lucifer, anđeo svetlosti, pao je upravo zbog gordosti, želeći da bude kao Bog.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Duhovni pad retko dolazi iznenada - on se uvlači neprimetno, kroz ravnodušnost, rutinu i gubitak žive veze sa Bogom.
Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno.
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
Sve što nedeljom uradite i praznikom, od toga koristi imati nećete, poručivao je ljudima otac Gavrilo.
Dok se u hramovima služe molebani za početak školske godine, deo javnosti negoduje zbog prizora dece na kolenima, a sveštenik Gojko Perović podseća da je reč o hiljadugodišnjoj tradiciji prosvete i duhovnosti, koja ima i duboko isceljujući smisao.
U svojoj besedi za 14. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz misteriju Hristovog roda, od Vitlejema do večnosti, otkrivajući svetlost skrivena očima sveta i srcima vernih.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
U svojoj besedi za 14. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz misteriju Hristovog roda, od Vitlejema do večnosti, otkrivajući svetlost skrivena očima sveta i srcima vernih.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.