ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
Pravoslavno učenje već vekovima upozorava da osuđivanje i stalno zadiranje u tuđe postupke nisu put koji vodi duhovnom miru i spasenju. Umesto bavljenja tuđim greškama, čovek je, prema rečima svetih otaca, pozvan da se okrene sebi, da preispituje sopstveno srce i da radi na sopstvenom duhovnom uzrastanju, bez osuđivanja drugih.
U Svetom pismu i predanju Crkve jasno se naglašava da osuda bližnjeg često nastaje iz gordosti i udaljava čoveka od Boga. Gledanje tuđih grehova, uz istovremeno zanemarivanje sopstvenih slabosti, smatra se jednom od najvećih duhovnih zamki.
Pravoslavlje uči da se čovek ne spašava time što će ukazivati na tuđe padove, već smirenjem, pokajanjem i trudom da popravi sebe.
Upravo o ovoj temi jedno pitanje postavila je vernica ocu Dejanu Krstiću. Ona je izrazila dilemu sa kojom se suočavaju mnogi vernici: da li je greh primećivati tuđe grehe i reći osobi gde greši, skrenuti joj pažnju ako sama to ne uviđa, i da li se u takvom postupku krije sopstvena gordost.
Otac Dejan je na to pitanje odgovorio naglašavajući razliku između osude i brige za bližnjeg. Kako je istakao, samo primećivanje tuđih grehova nije samo po sebi greh.
- Primećivanje tuđih grehova samo po sebi nije greh. Greh nastaje ako to činimo iz gordosti, osude, želje da se pokažemo ili da drugog ponizimo. Ako nekome skrećemo pažnju iskreno, iz ljubavi i sa željom da mu pomognemo da se spasi, onda to nije greh, nego delo milosti - naveo je otac Dejan.
On je dodatno pojasnio da je od presudne važnosti način na koji se nekome obraćamo, ali i unutrašnji motiv sa kojim to činimo. Prema njegovim rečima, savet ne treba davati impulsivno, sa visine ili u afektu, već smireno i sa molitvom.
- Važno je da govorimo s ljubavlju, ne omalovažavajući, u trenutku kada će osoba moći da primi savet i činimo to sa smirenjem i molitvom. Tada je sve čin ljubavi, a ne gordosti - poručio je otac Dejan.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje... Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan.

ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DAVATI ZAVETE BOGU: Otac Dejan kaže da se s tim nije za šaliti - ovog vas niko ne može "razrešiti"
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.