ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
Pravoslavno učenje već vekovima upozorava da osuđivanje i stalno zadiranje u tuđe postupke nisu put koji vodi duhovnom miru i spasenju. Umesto bavljenja tuđim greškama, čovek je, prema rečima svetih otaca, pozvan da se okrene sebi, da preispituje sopstveno srce i da radi na sopstvenom duhovnom uzrastanju, bez osuđivanja drugih.
U Svetom pismu i predanju Crkve jasno se naglašava da osuda bližnjeg često nastaje iz gordosti i udaljava čoveka od Boga. Gledanje tuđih grehova, uz istovremeno zanemarivanje sopstvenih slabosti, smatra se jednom od najvećih duhovnih zamki.
Pravoslavlje uči da se čovek ne spašava time što će ukazivati na tuđe padove, već smirenjem, pokajanjem i trudom da popravi sebe.
Upravo o ovoj temi jedno pitanje postavila je vernica ocu Dejanu Krstiću. Ona je izrazila dilemu sa kojom se suočavaju mnogi vernici: da li je greh primećivati tuđe grehe i reći osobi gde greši, skrenuti joj pažnju ako sama to ne uviđa, i da li se u takvom postupku krije sopstvena gordost.
Otac Dejan je na to pitanje odgovorio naglašavajući razliku između osude i brige za bližnjeg. Kako je istakao, samo primećivanje tuđih grehova nije samo po sebi greh.
- Primećivanje tuđih grehova samo po sebi nije greh. Greh nastaje ako to činimo iz gordosti, osude, želje da se pokažemo ili da drugog ponizimo. Ako nekome skrećemo pažnju iskreno, iz ljubavi i sa željom da mu pomognemo da se spasi, onda to nije greh, nego delo milosti - naveo je otac Dejan.
On je dodatno pojasnio da je od presudne važnosti način na koji se nekome obraćamo, ali i unutrašnji motiv sa kojim to činimo. Prema njegovim rečima, savet ne treba davati impulsivno, sa visine ili u afektu, već smireno i sa molitvom.
- Važno je da govorimo s ljubavlju, ne omalovažavajući, u trenutku kada će osoba moći da primi savet i činimo to sa smirenjem i molitvom. Tada je sve čin ljubavi, a ne gordosti - poručio je otac Dejan.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje... Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan.

ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DAVATI ZAVETE BOGU: Otac Dejan kaže da se s tim nije za šaliti - ovog vas niko ne može "razrešiti"
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
Lucifer, anđeo svetlosti, pao je upravo zbog gordosti, želeći da bude kao Bog.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Jedna jednostavna gesta saosećanja otkriva ko zaista nosi Gospoda u srcu, dok spoljašnje obaveze bez ljubavi ostaju prazne.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.