ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
Pravoslavno učenje već vekovima upozorava da osuđivanje i stalno zadiranje u tuđe postupke nisu put koji vodi duhovnom miru i spasenju. Umesto bavljenja tuđim greškama, čovek je, prema rečima svetih otaca, pozvan da se okrene sebi, da preispituje sopstveno srce i da radi na sopstvenom duhovnom uzrastanju, bez osuđivanja drugih.
U Svetom pismu i predanju Crkve jasno se naglašava da osuda bližnjeg često nastaje iz gordosti i udaljava čoveka od Boga. Gledanje tuđih grehova, uz istovremeno zanemarivanje sopstvenih slabosti, smatra se jednom od najvećih duhovnih zamki.
Pravoslavlje uči da se čovek ne spašava time što će ukazivati na tuđe padove, već smirenjem, pokajanjem i trudom da popravi sebe.
Upravo o ovoj temi jedno pitanje postavila je vernica ocu Dejanu Krstiću. Ona je izrazila dilemu sa kojom se suočavaju mnogi vernici: da li je greh primećivati tuđe grehe i reći osobi gde greši, skrenuti joj pažnju ako sama to ne uviđa, i da li se u takvom postupku krije sopstvena gordost.
Otac Dejan je na to pitanje odgovorio naglašavajući razliku između osude i brige za bližnjeg. Kako je istakao, samo primećivanje tuđih grehova nije samo po sebi greh.
- Primećivanje tuđih grehova samo po sebi nije greh. Greh nastaje ako to činimo iz gordosti, osude, želje da se pokažemo ili da drugog ponizimo. Ako nekome skrećemo pažnju iskreno, iz ljubavi i sa željom da mu pomognemo da se spasi, onda to nije greh, nego delo milosti - naveo je otac Dejan.
On je dodatno pojasnio da je od presudne važnosti način na koji se nekome obraćamo, ali i unutrašnji motiv sa kojim to činimo. Prema njegovim rečima, savet ne treba davati impulsivno, sa visine ili u afektu, već smireno i sa molitvom.
- Važno je da govorimo s ljubavlju, ne omalovažavajući, u trenutku kada će osoba moći da primi savet i činimo to sa smirenjem i molitvom. Tada je sve čin ljubavi, a ne gordosti - poručio je otac Dejan.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje... Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan.

ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DAVATI ZAVETE BOGU: Otac Dejan kaže da se s tim nije za šaliti - ovog vas niko ne može "razrešiti"
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Pravoslavlje, kao duhovni put koji vodi ka istinskom smirenju i zajednici sa Bogom, egoizam prepoznaje kao jedno od najopasnijih duhovnih stanja.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.