ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Razlika između osude i brige za bližnjeg je u motivu.
Pravoslavno učenje već vekovima upozorava da osuđivanje i stalno zadiranje u tuđe postupke nisu put koji vodi duhovnom miru i spasenju. Umesto bavljenja tuđim greškama, čovek je, prema rečima svetih otaca, pozvan da se okrene sebi, da preispituje sopstveno srce i da radi na sopstvenom duhovnom uzrastanju, bez osuđivanja drugih.
U Svetom pismu i predanju Crkve jasno se naglašava da osuda bližnjeg često nastaje iz gordosti i udaljava čoveka od Boga. Gledanje tuđih grehova, uz istovremeno zanemarivanje sopstvenih slabosti, smatra se jednom od najvećih duhovnih zamki.
Pravoslavlje uči da se čovek ne spašava time što će ukazivati na tuđe padove, već smirenjem, pokajanjem i trudom da popravi sebe.
Upravo o ovoj temi jedno pitanje postavila je vernica ocu Dejanu Krstiću. Ona je izrazila dilemu sa kojom se suočavaju mnogi vernici: da li je greh primećivati tuđe grehe i reći osobi gde greši, skrenuti joj pažnju ako sama to ne uviđa, i da li se u takvom postupku krije sopstvena gordost.
Otac Dejan je na to pitanje odgovorio naglašavajući razliku između osude i brige za bližnjeg. Kako je istakao, samo primećivanje tuđih grehova nije samo po sebi greh.
- Primećivanje tuđih grehova samo po sebi nije greh. Greh nastaje ako to činimo iz gordosti, osude, želje da se pokažemo ili da drugog ponizimo. Ako nekome skrećemo pažnju iskreno, iz ljubavi i sa željom da mu pomognemo da se spasi, onda to nije greh, nego delo milosti - naveo je otac Dejan.
On je dodatno pojasnio da je od presudne važnosti način na koji se nekome obraćamo, ali i unutrašnji motiv sa kojim to činimo. Prema njegovim rečima, savet ne treba davati impulsivno, sa visine ili u afektu, već smireno i sa molitvom.
- Važno je da govorimo s ljubavlju, ne omalovažavajući, u trenutku kada će osoba moći da primi savet i činimo to sa smirenjem i molitvom. Tada je sve čin ljubavi, a ne gordosti - poručio je otac Dejan.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje... Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan.

ZAŠTO SE TREBA SMEJATI KAD NAILAZI ZLO: Savet oca Jeronima koji može da promeni ceo život
KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DAVATI ZAVETE BOGU: Otac Dejan kaže da se s tim nije za šaliti - ovog vas niko ne može "razrešiti"
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.