Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Pogrešan izbor retko počinje pogrešnom namerom. Češće počinje pogrešnim merilima: sjajem koji kratko traje, sigurnošću koja je samo navika, glasnim obećanjima iza kojih nema tišine odgovornosti. Mnoge žene ne greše zato što žele ljubav, već zato što je traže na mestima gde ona ne stanuje. A upravo je na to upozoravao starac Emilijan Svetogorac - da brak ne počinje zaljubljenošću, nego zrelošću, i da se čovek ne bira po onome što pokazuje, nego po onome što nosi.
Ne biraj onoga koji ne ume da se odvoji - jer neće umeti ni da se veže
- Nemoj izabrati čoveka koji troši sate po klubovima, na provode, putovanja i luksuze, niti onoga kod kojeg ćeš otkriti da se iza njegovih reči ljubavi krije samoljublje. Nemoj izabrati za ženu onu koja je nalik barutu, te se zapali čim joj nešto kažeš. Ona nije supruga za tebe. Još, ako želiš da imaš jedan stvarno uspešan brak, nemoj prilaziti onoj devojci ili mladiću koji ne može da se odvoji od svojih roditelja. Hristova zapovest je jasna: "Zbog toga će ostaviti čovek oca svojega i mater i prilepiće se ženi svojoj".
Kada vidiš da je onaj drugi privezan za majku ili oca, da ih sluša otvorenih usta i da je spreman da učini bilo šta što oni kažu - beži daleko od njega. To je duševno nezreo čovek i sa njim nećeš moći stvoriti porodicu. Onaj koga ćeš izabrati za muža treba da ima hrabrosti, junaštva. Ali kako može da ima junaštvo kad još nije naučio, nije shvatio, nije prihvatio to da je njegov dom bio saksija u koju su ga stavili, da bi ga potom izvadili i zasadili negde drugde? - govorio je starac Emilijan Svetogorac.
Brak nije produžetak udobnosti - nego početak podviga
U ovim rečima nema ni trunke sentimentalnosti, ali ima onoga što brak održava kada sve spoljašnje otpada: zrelosti, slobode i spremnosti na žrtvu. Pravoslavno predanje nikada nije učilo da je brak produžetak udobnosti, nego početak podviga. U njega se ne ulazi da bi se neko "upotpunio", nego da bi se naučilo da se daje. Zato je i patrijarh Pavle uporno vraćao na isto mesto: na odgovornost pred Bogom i pred drugim čovekom, na spremnost da se napusti detinjstvo i prihvati krst zajedničkog hoda.
Možda je upravo tu skriven odgovor na mnoga razočaranja: ne u tome da se nađe „bolji“, nego zreliji; ne sjajniji, nego pouzdaniji; ne onaj koji obećava mnogo, nego onaj koji ume da nosi. Jer brak, gledan očima Crkve, nije priča o dvoje koji su našli sreću, nego o dvoje koji su pristali da je grade – dan po dan, tiho, sa strahom Božjim i sa mnogo više odgovornosti nego iluzija.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
Da bi supružnici danas bili u stanju da ostanu srećni i voljeni, neophodno je da sačuvaju svoje odnose kroz lično saosećanje. Da bi bračna zajednica opstala u harmoniji, na tome treba da se radi, da joj se pomogne, jer samo po sebi ništa ne predstavlja objektivnu realnost.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.