Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Pogrešan izbor retko počinje pogrešnom namerom. Češće počinje pogrešnim merilima: sjajem koji kratko traje, sigurnošću koja je samo navika, glasnim obećanjima iza kojih nema tišine odgovornosti. Mnoge žene ne greše zato što žele ljubav, već zato što je traže na mestima gde ona ne stanuje. A upravo je na to upozoravao starac Emilijan Svetogorac - da brak ne počinje zaljubljenošću, nego zrelošću, i da se čovek ne bira po onome što pokazuje, nego po onome što nosi.
Ne biraj onoga koji ne ume da se odvoji - jer neće umeti ni da se veže
- Nemoj izabrati čoveka koji troši sate po klubovima, na provode, putovanja i luksuze, niti onoga kod kojeg ćeš otkriti da se iza njegovih reči ljubavi krije samoljublje. Nemoj izabrati za ženu onu koja je nalik barutu, te se zapali čim joj nešto kažeš. Ona nije supruga za tebe. Još, ako želiš da imaš jedan stvarno uspešan brak, nemoj prilaziti onoj devojci ili mladiću koji ne može da se odvoji od svojih roditelja. Hristova zapovest je jasna: "Zbog toga će ostaviti čovek oca svojega i mater i prilepiće se ženi svojoj".
Kada vidiš da je onaj drugi privezan za majku ili oca, da ih sluša otvorenih usta i da je spreman da učini bilo šta što oni kažu - beži daleko od njega. To je duševno nezreo čovek i sa njim nećeš moći stvoriti porodicu. Onaj koga ćeš izabrati za muža treba da ima hrabrosti, junaštva. Ali kako može da ima junaštvo kad još nije naučio, nije shvatio, nije prihvatio to da je njegov dom bio saksija u koju su ga stavili, da bi ga potom izvadili i zasadili negde drugde? - govorio je starac Emilijan Svetogorac.
Brak nije produžetak udobnosti - nego početak podviga
U ovim rečima nema ni trunke sentimentalnosti, ali ima onoga što brak održava kada sve spoljašnje otpada: zrelosti, slobode i spremnosti na žrtvu. Pravoslavno predanje nikada nije učilo da je brak produžetak udobnosti, nego početak podviga. U njega se ne ulazi da bi se neko "upotpunio", nego da bi se naučilo da se daje. Zato je i patrijarh Pavle uporno vraćao na isto mesto: na odgovornost pred Bogom i pred drugim čovekom, na spremnost da se napusti detinjstvo i prihvati krst zajedničkog hoda.
Možda je upravo tu skriven odgovor na mnoga razočaranja: ne u tome da se nađe „bolji“, nego zreliji; ne sjajniji, nego pouzdaniji; ne onaj koji obećava mnogo, nego onaj koji ume da nosi. Jer brak, gledan očima Crkve, nije priča o dvoje koji su našli sreću, nego o dvoje koji su pristali da je grade – dan po dan, tiho, sa strahom Božjim i sa mnogo više odgovornosti nego iluzija.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.