Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Pogrešan izbor retko počinje pogrešnom namerom. Češće počinje pogrešnim merilima: sjajem koji kratko traje, sigurnošću koja je samo navika, glasnim obećanjima iza kojih nema tišine odgovornosti. Mnoge žene ne greše zato što žele ljubav, već zato što je traže na mestima gde ona ne stanuje. A upravo je na to upozoravao starac Emilijan Svetogorac - da brak ne počinje zaljubljenošću, nego zrelošću, i da se čovek ne bira po onome što pokazuje, nego po onome što nosi.
Ne biraj onoga koji ne ume da se odvoji - jer neće umeti ni da se veže
- Nemoj izabrati čoveka koji troši sate po klubovima, na provode, putovanja i luksuze, niti onoga kod kojeg ćeš otkriti da se iza njegovih reči ljubavi krije samoljublje. Nemoj izabrati za ženu onu koja je nalik barutu, te se zapali čim joj nešto kažeš. Ona nije supruga za tebe. Još, ako želiš da imaš jedan stvarno uspešan brak, nemoj prilaziti onoj devojci ili mladiću koji ne može da se odvoji od svojih roditelja. Hristova zapovest je jasna: "Zbog toga će ostaviti čovek oca svojega i mater i prilepiće se ženi svojoj".
Kada vidiš da je onaj drugi privezan za majku ili oca, da ih sluša otvorenih usta i da je spreman da učini bilo šta što oni kažu - beži daleko od njega. To je duševno nezreo čovek i sa njim nećeš moći stvoriti porodicu. Onaj koga ćeš izabrati za muža treba da ima hrabrosti, junaštva. Ali kako može da ima junaštvo kad još nije naučio, nije shvatio, nije prihvatio to da je njegov dom bio saksija u koju su ga stavili, da bi ga potom izvadili i zasadili negde drugde? - govorio je starac Emilijan Svetogorac.
Brak nije produžetak udobnosti - nego početak podviga
U ovim rečima nema ni trunke sentimentalnosti, ali ima onoga što brak održava kada sve spoljašnje otpada: zrelosti, slobode i spremnosti na žrtvu. Pravoslavno predanje nikada nije učilo da je brak produžetak udobnosti, nego početak podviga. U njega se ne ulazi da bi se neko "upotpunio", nego da bi se naučilo da se daje. Zato je i patrijarh Pavle uporno vraćao na isto mesto: na odgovornost pred Bogom i pred drugim čovekom, na spremnost da se napusti detinjstvo i prihvati krst zajedničkog hoda.
Možda je upravo tu skriven odgovor na mnoga razočaranja: ne u tome da se nađe „bolji“, nego zreliji; ne sjajniji, nego pouzdaniji; ne onaj koji obećava mnogo, nego onaj koji ume da nosi. Jer brak, gledan očima Crkve, nije priča o dvoje koji su našli sreću, nego o dvoje koji su pristali da je grade – dan po dan, tiho, sa strahom Božjim i sa mnogo više odgovornosti nego iluzija.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Duhovni vođa srpskog naroda traži hitnu intervenciju međunarodne zajednice kako bi se sprečila primena zakona koji preti školama, bolnicama i opstanku srpskog naroda.
Priča o ovom datumu često se vezuje za Tajnu večeru i Judinu izdaju, ali profesor Moskovske duhovne akademije, Aleksej Iljič Osipov, upozorava da strah od „loših znakova“ može čoveka odvesti u zabludu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Priča o ovom datumu često se vezuje za Tajnu večeru i Judinu izdaju, ali profesor Moskovske duhovne akademije, Aleksej Iljič Osipov, upozorava da strah od „loših znakova“ može čoveka odvesti u zabludu.
Čovek lako upada u zamku da na uvredu odgovori uvredom, na zlo zlom, ali hrišćansko iskustvo vekovima svedoči da takav odgovor samo produbljuje sukobe i unosi nemire.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Vasilija Ispovednika po starom i Prenos moštiju Svetog Nikifora Carigradskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svete Kristine Persijske, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da izdrži, jedna snažna ličnost pravoslavnog duhovnog života 20. veka podseća kako se kroz istrajnost može pronaći mir i radostusred najvećih životnih tereta.