DANAS JE CRNO SLOVO U CRKVENOM KALENDARU! Slavimo Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog!
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik Prenos moštiju svetog Aleksandra Nevskog.
Ovaj praynik je u kalendaru SPC obeležen crnim slovom.
Car Petar Veliki odlučio je 1724. godine da mošti Svetog Aleksandra Nevskog prenese u novu prestonicu Ruske imperije, Sankt Petersburg, podignut na reci Nevi, na kojoj je potukao Šveđane.
Mošti su od Vladimira do Novgoroda nošene na rukama sveštenika i monaha; na bogato ukrašenoj lađi vožene su niz reku Volhovu do Neve, gde ih je, na narednom brodu, čekao sâm car.
Car je krmanio brodom na kome su bile mošti, a njegovi dvorjani su veslali, dok je sveštenstvo pevalo u slavu Božiju Svetog Aleksandra.
Na današnji dan mošti su, na vratima lavre posvećene Aleksandru Nevskom u Sankt Petersburgu, dočekali arhijereji Ruske pravoslavne crkve i uneli ih u hram, gde do danas počivaju.
Inače, Sveti Aleksandar Nevski bio je sin kneza Jaroslava, a od malena bio je srcem okrenut ka Bogu. Bio je pravdoljubiv, žalostivan, istinski pobožan, prezirao je sujetu sveta. Od rane mladosti zavoleo je Hrista, uvek bio željan svete mudrosti svetih Otaca, a najviše je voleo da noći provodi u molitvi.
Godine 1236. postao je novogorodski knez, a pobedio je Švedsko kraljevstvo na reci Nevi i zato je prozvan Nevski.
Aleksandar se mnogo trudio na podizanju i uređenju Rusije, koja je u to vreme patila od tatarskog nasilja. Nije bio samo zaštitnik i čuvar pravoslavlja, nego i neustrašivi ispovednik svete pravoslavne vere.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac. Osećajući da mu se približava smrt, primio je monaštvo i monaško ime Aleksije, pričestio se i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u svojoj 43. godini.
Sahranjen je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice, u Vladimiru. Pri sahrani, kada je mitropolit hteo da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku i uzeo je.
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
Posle šestogodišnjeg strašnog truda, najzad ga je Sveti Isidor Čudotvorno iscelio od bludnih pomisli, na koje su ga navodili demoni.
Podvizavao se u 5. veku i upokojio mirno u dubokoj starosti.
Dok je on tamnovao, ona mu je rane previjala.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
U besedi za 14. četvrtak po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva tajnu čistote koja prevazilazi svaku ljudsku žrtvu – samo bezgrešno može podići iz nemoći i isceliti ono što je grehom obolelo.
Karfiol, masline i paradajz u starom manastirskom jelu pokazuju kako se od jednostavnih sastojaka može pripremiti obrok koji hrani i telo i dušu.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja pročitajte molitvu Preteči Hristovom koja smiruje dušu i donosi blagodet.