Praznici i sveci 12.09.2025 | 00:01

DANAS JE CRNO SLOVO U CRKVENOM KALENDARU! Slavimo Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog!

Slika Autora
Autor: M.M.
DANAS JE CRNO SLOVO U CRKVENOM KALENDARU! Slavimo Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog!
Printscreen spckotor.com

Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik Prenos moštiju svetog Aleksandra Nevskog.

Ovaj praynik je u kalendaru SPC obeležen crnim slovom. 

Car Petar Veliki odlučio je 1724. godine da mošti Svetog Aleksandra Nevskog prenese u novu prestonicu Ruske imperije, Sankt Petersburg, podignut na reci Nevi, na kojoj je  potukao Šveđane.

Mošti su od Vladimira do Novgoroda nošene na rukama sveštenika i monaha; na bogato ukrašenoj lađi vožene su niz reku Volhovu do Neve, gde ih je, na narednom brodu, čekao sâm car.

Car je krmanio brodom na kome su bile mošti, a njegovi dvorjani su veslali, dok je sveštenstvo pevalo u slavu Božiju Svetog Aleksandra.

Na današnji dan mošti su, na vratima lavre posvećene Aleksandru Nevskom u Sankt Petersburgu, dočekali arhijereji Ruske pravoslavne crkve i uneli ih u hram, gde do danas počivaju.

printscreen
Sveti Aleksandar Nevski

 

Inače, Sveti Aleksandar Nevski bio je sin kneza Jaroslava, a od malena bio je srcem okrenut ka Bogu. Bio je pravdoljubiv, žalostivan, istinski pobožan, prezirao je sujetu sveta. Od rane mladosti zavoleo je Hrista, uvek bio željan svete mudrosti svetih Otaca, a najviše je voleo da noći provodi u molitvi.

Godine 1236. postao je novogorodski knez, a pobedio je Švedsko kraljevstvo na reci Nevi i zato je prozvan Nevski.

Aleksandar se mnogo trudio na podizanju i uređenju Rusije, koja je u to vreme patila od tatarskog nasilja. Nije bio samo zaštitnik i čuvar pravoslavlja, nego i neustrašivi ispovednik svete pravoslavne vere.

Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.  Osećajući da mu se približava smrt, primio je monaštvo i monaško ime Aleksije, pričestio se i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u svojoj 43. godini.

Sahranjen je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice, u Vladimiru. Pri sahrani, kada je mitropolit hteo da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku i uzeo je.