DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete mučenike u Evgeniji!
Imena svirepo ubijenih mučenika do danas su otala neotkrivena.
Kao mlad momak okrenuo se isposničkom životu kako bi pročistio dušu i telo i uzdigao se ka Bogu.
Srpska pravoslavna crkva 12. marta slavi Prepodobnog Prokopija Dekapolita. Ovaj svetitelj bio je iz Desetograđa (Dekapolisa) okolo mora Galilejskog, zbog čega se i prozva Dekapolit. Kao mlad momak okrenuo se isposničkom životu kako bi pročistio dušu i telo i uzdigao se ka Bogu.
"No pojavi se ikonoboračka jeres, čiji prvi pronalazač beše zli car Lav Isavrjanin. Ta jeres lažno nazivaše idolopoklonicima one koji poštuju svete ikone i klanjaju im se. I nečestivi car nepravedno i nemilosrdno ubijaše mnoge pravoslavne, a sve ranije pravoslavne careve i arhijereje i znamenite hrišćane, koji su se pobožno klanjali svetim ikonama, on predavaše prokletstvu, iako sam proklet od sviju", piše u žitiju.
Prokopije je ustao u odbranu ikona dokazujući da molitva pred njima nije idolopoklonstvo, jer hrišćani znaju da se ne klanjaju mrtvoj materiji nego živim svetiteljima koji su naslikani na ikonama.
Zbog toga je zverski mučen, hapšen, tučen i železom strugan.
Kad je car Lav ubijen, ikone su vraćene u crkve i Prokopije se vratio u svoj manastir gde je proveo ostatak dana u miru.
Upokojio se u dubokoj starosti. Skončao je mirno u IX veku.
Tropar - Prepodobni Prokopije Dekapolit (glas 8):
Potocima tvojih suza besplodnu pustinju si obrađivao i uzdasima iz dubine duše, umnožio si velikim trudom svoje talante. Bio si svećnjak svetu, sijajući svojim čudesima, Prokopije oče naš: Moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Imena svirepo ubijenih mučenika do danas su otala neotkrivena.
Kada su ga sudija savetovale da se odrekne Hrista i prizna rimske bogove, rekao je: "Ne mogu promeniti bolje za gore!"
Kada je Jovan posečen, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se bojala da prorok nekako ne vaskrsne.
Kada je izdahnuo, prema predanju, lice mu se zasvetlilo kao sunčeva svetlost.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.