ŠTA ČINITI KAD NAIĐU TOLIKE NEVOLJE DA NE ZNATE GDE UDARATE! Savet Svetog Jovana zlata vredan!
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U savremenom društvu, koje je sve više izloženo duhovnoj konfuziji, pitanje razlikovanja dobra i zla, istine i laži, postaje ključno za svakog verujućeg čoveka.
U hrišćanskom učenju, posebno u pravoslavnoj duhovnosti, jasno se naglašava da se ono što dolazi od Boga prepoznaje po unutrašnjem miru, dok ono što potiče iz duhovne tame izaziva nemir, strah i zbunjenost.
Pravoslavni duhovnici kroz vekove učili su vernike da duhovna razlučivost nije stvar emocija ili ličnog osećaja, već plod duhovnog života, molitve i poslušnosti crkvenom poretku. Posebno se ukazuje na važnost unutrašnjeg mira kao potvrde da je neki postupak, odluka ili misao u skladu s Božijom voljom.
Mnogi vernici, suočeni sa životnim odlukama, neretko traže savet od sveštenika i duhovnika kako bi utvrdili da li njihova razmišljanja i namere, kao i iskušenja sa kojima se suučavaju, dolaze iz čistog motiva, ili su podložni spoljnim uticajima i duhovnim prelestima.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U tom kontekstu, pouka starca Lazara Ostroškog, pravoslavnog duhovnika poznatog po svom podvižničkom načinu života, jasno sumira osnovno merilo raspoznavanja duhovnih uticaja:
"Lako je prepoznati šta je od Boga. Ako nešto mislimo i radimo, a to prati nemir i strah u nama, beži od toga, to nije od Boga, nego od đavola. Od Boga je sve dobro, osećaš mir i radost."
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Crkva nas vekovima uči da je duhovni život pre svega delanje, a ne samo nadanje.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.