ŠTA ČINITI KAD NAIĐU TOLIKE NEVOLJE DA NE ZNATE GDE UDARATE! Savet Svetog Jovana zlata vredan!
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U savremenom društvu, koje je sve više izloženo duhovnoj konfuziji, pitanje razlikovanja dobra i zla, istine i laži, postaje ključno za svakog verujućeg čoveka.
U hrišćanskom učenju, posebno u pravoslavnoj duhovnosti, jasno se naglašava da se ono što dolazi od Boga prepoznaje po unutrašnjem miru, dok ono što potiče iz duhovne tame izaziva nemir, strah i zbunjenost.
Pravoslavni duhovnici kroz vekove učili su vernike da duhovna razlučivost nije stvar emocija ili ličnog osećaja, već plod duhovnog života, molitve i poslušnosti crkvenom poretku. Posebno se ukazuje na važnost unutrašnjeg mira kao potvrde da je neki postupak, odluka ili misao u skladu s Božijom voljom.
Mnogi vernici, suočeni sa životnim odlukama, neretko traže savet od sveštenika i duhovnika kako bi utvrdili da li njihova razmišljanja i namere, kao i iskušenja sa kojima se suučavaju, dolaze iz čistog motiva, ili su podložni spoljnim uticajima i duhovnim prelestima.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U tom kontekstu, pouka starca Lazara Ostroškog, pravoslavnog duhovnika poznatog po svom podvižničkom načinu života, jasno sumira osnovno merilo raspoznavanja duhovnih uticaja:
"Lako je prepoznati šta je od Boga. Ako nešto mislimo i radimo, a to prati nemir i strah u nama, beži od toga, to nije od Boga, nego od đavola. Od Boga je sve dobro, osećaš mir i radost."
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Pravoslavno učenje podseća da odnos prema Bogu ne treba da zavisi samo od toga da li nam u životu sve ide onako kako želimo ili ne.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.