ZBOG ČEGA NAM BOG NE PRITIČE U POMOĆ KAD NAM JE NAJPOTREBNIJI: Mudra pouka Svetog Porfirija koja gađa pravo u srce
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Prema učenju Crkve, nijedna situacija u životu čoveka ne događa se bez Božjeg znanja i dopuštenja. Svaki trenutak, bilo radostan, bilo bolan, nalazi svoje mesto u promislu Božjem. I ništa od onoga što nas snađe nije jače od snage koju nam Bog može dati da to izdržimo.
Vera nas uči da Bog ne ostavlja čoveka samog pred nevoljom. On ne dopušta iskušenja iz hira niti kao kaznu, već kao put kroz koji duša mora da se očisti, ojača i približi njemu. Iskušenja imaju svoj smisao, čak i kada ostanu nejasna našem razumu. U njima se skriva prilika za unutrašnju promenu, za obraćenje, za povratak Bogu.
Sveto Pismo nas podseća da "veran je Bog, koji vas neće pustiti da budete kušani više nego što možete, nego će dati i kraj sa iskušenjem da možete podneti“ (1. Kor. 10,13). Ovo obećanje nije prazna uteha - već živa istina Crkve, potvrđena kroz vekove svedočenjima svetih i stradalnika koji su nosili krst do kraja, oslanjajući se ne na svoju snagu, već na Božiju.
U svakom trpljenju Bog je prisutan. Ne kao daleki posmatrač, već kao saputnik. On nije odsutan kada je najteže - naprotiv, tada je najbliže. Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Zato Crkva ne pita zašto dolaze patnje, već kako kroz njih ostati veran. Kako ne izgubiti poverenje. Kako ne posumnjati u ljubav Božju.
A to poverenje izraženo je jednostavno, ali snažno, u rečima Svetog Jovana Šangajskog:
"Kad si u nevolji, ne pitaj: ‘Zašto?’, nego reci: ‘Gospode, budi uz mene!"
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
U tišini bola, rađa se snaga.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Jedna jednostavna, a snažna pouka sa Svete gore pokazuje da i najmanji napor u molitvi i učenju može promeniti život i vratiti unutrašnji mir.
Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih.
Pravoslavno učenje upozorava da tamo gde nestaju smirenje i ljubav tamo se otvara prostor za demonsko delovanje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu mesopusne sedmice pokazuje da ljubav i poslušnost prema Bogu određuju naš put više nego lična volja.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu mesopusne sedmice pokazuje da ljubav i poslušnost prema Bogu određuju naš put više nego lična volja.