ZBOG ČEGA NAM BOG NE PRITIČE U POMOĆ KAD NAM JE NAJPOTREBNIJI: Mudra pouka Svetog Porfirija koja gađa pravo u srce
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Prema učenju Crkve, nijedna situacija u životu čoveka ne događa se bez Božjeg znanja i dopuštenja. Svaki trenutak, bilo radostan, bilo bolan, nalazi svoje mesto u promislu Božjem. I ništa od onoga što nas snađe nije jače od snage koju nam Bog može dati da to izdržimo.
Vera nas uči da Bog ne ostavlja čoveka samog pred nevoljom. On ne dopušta iskušenja iz hira niti kao kaznu, već kao put kroz koji duša mora da se očisti, ojača i približi njemu. Iskušenja imaju svoj smisao, čak i kada ostanu nejasna našem razumu. U njima se skriva prilika za unutrašnju promenu, za obraćenje, za povratak Bogu.
Sveto Pismo nas podseća da "veran je Bog, koji vas neće pustiti da budete kušani više nego što možete, nego će dati i kraj sa iskušenjem da možete podneti“ (1. Kor. 10,13). Ovo obećanje nije prazna uteha - već živa istina Crkve, potvrđena kroz vekove svedočenjima svetih i stradalnika koji su nosili krst do kraja, oslanjajući se ne na svoju snagu, već na Božiju.
U svakom trpljenju Bog je prisutan. Ne kao daleki posmatrač, već kao saputnik. On nije odsutan kada je najteže - naprotiv, tada je najbliže. Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Zato Crkva ne pita zašto dolaze patnje, već kako kroz njih ostati veran. Kako ne izgubiti poverenje. Kako ne posumnjati u ljubav Božju.
A to poverenje izraženo je jednostavno, ali snažno, u rečima Svetog Jovana Šangajskog:
"Kad si u nevolji, ne pitaj: ‘Zašto?’, nego reci: ‘Gospode, budi uz mene!"
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
U tišini bola, rađa se snaga.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
I dobro i loše je od Gospoda.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Posle velike porodične tragedije, zajednica pokazala brigu za decu sveštenika i popadije, obezbedivši im krov nad glavom kao trajnu podršku.
Eparhija raško-prizrenska zabrinuta zbog privođenja Srba nakon Vidovdana i traži istragu navoda o prekoračenju ovlašćenja i ugrožavanju prava vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.