KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONIH KOJI PLAČU PORED PUTA I ONIH KOJI SUZE RONE USPUT! Dobro pročitajte objašnjenje Svetog Tihona Zadonskog
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
U svakodnevnom životu, suočeni sa problemima, neizvesnostima i bolnim gubicima, često postavljamo pitanje: "Zašto?“ Tražimo odgovore, objašnjenja i razloge, pokušavamo da u haosu pronađemo smisao. Međutim, vera nas uči da iznad našeg razumevanja postoji nešto uzvišenije, savršenije – Božija promisao.
Božija promisao nije puki sled događaja ili nevidljiva sila sudbine, već očinsko staranje Boga o svakom čoveku, svakom biću i svakom trenutku. To je njegova sveta volja koja vodi svet ka dobru, uprkos prividnom zlu i patnji.
Ona ne znači da će sve biti lako i bez bola, već da ni jedan trenutak nije besmislen, ni jedna suza uzaludna, ni jedan pad bez mogućnosti ustajanja.
Promisao deluje tiho, često neprimetno, kao blagi vetar koji menja tok reke. Nekada nas vodi putevima koje ne bismo sami izabrali, ali upravo tim putem dolazimo, prema pravoslavlju, do mesta na kojima se rađa naše duhovno sazrevanje i spasenje.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
Mnogi sveci i duhovni ljudi kroz vekove svedočili su da im je upravo poverenje u promisao Božju donelo mir u najtežim trenucima. Kada prestanemo da se borimo protiv toka života i počnemo da verujemo da Bog sve vidi, zna i vodi – tada prestaje unutrašnji nemir, a srce se ispunjava nadom.
Upravo u takvom duhu govori i izuzetno jednostavna, ali duboko snažna misao Prepodobnog oca Gavrila Gruzijskog, svetitelja našeg vremena:
"Kada ne možeš da rešiš problem i ne znaš šta da radiš, uzdaj se u Božiju promisao i ne razmišljaj ni o čemu drugom."
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
U tišini bola, rađa se snaga.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje.
Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Zdrava hrskava grickalica od kukuruznog griza i kikirikija, jednostavna za pripremu i idealna za dane posta na ulju.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.