KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONIH KOJI PLAČU PORED PUTA I ONIH KOJI SUZE RONE USPUT! Dobro pročitajte objašnjenje Svetog Tihona Zadonskog
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
U svakodnevnom životu, suočeni sa problemima, neizvesnostima i bolnim gubicima, često postavljamo pitanje: "Zašto?“ Tražimo odgovore, objašnjenja i razloge, pokušavamo da u haosu pronađemo smisao. Međutim, vera nas uči da iznad našeg razumevanja postoji nešto uzvišenije, savršenije – Božija promisao.
Božija promisao nije puki sled događaja ili nevidljiva sila sudbine, već očinsko staranje Boga o svakom čoveku, svakom biću i svakom trenutku. To je njegova sveta volja koja vodi svet ka dobru, uprkos prividnom zlu i patnji.
Ona ne znači da će sve biti lako i bez bola, već da ni jedan trenutak nije besmislen, ni jedna suza uzaludna, ni jedan pad bez mogućnosti ustajanja.
Promisao deluje tiho, često neprimetno, kao blagi vetar koji menja tok reke. Nekada nas vodi putevima koje ne bismo sami izabrali, ali upravo tim putem dolazimo, prema pravoslavlju, do mesta na kojima se rađa naše duhovno sazrevanje i spasenje.
Pravoslavlje uči da koliko god čovek pokušavao da kontroliše život, istinska sigurnost dolazi tek kada prepusti svoje korake Božijem vođenju.
Mnogi sveci i duhovni ljudi kroz vekove svedočili su da im je upravo poverenje u promisao Božju donelo mir u najtežim trenucima. Kada prestanemo da se borimo protiv toka života i počnemo da verujemo da Bog sve vidi, zna i vodi – tada prestaje unutrašnji nemir, a srce se ispunjava nadom.
Upravo u takvom duhu govori i izuzetno jednostavna, ali duboko snažna misao Prepodobnog oca Gavrila Gruzijskog, svetitelja našeg vremena:
"Kada ne možeš da rešiš problem i ne znaš šta da radiš, uzdaj se u Božiju promisao i ne razmišljaj ni o čemu drugom."
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
U tišini bola, rađa se snaga.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje.
Način na koji živimo je naš izbor, a Bog samo želi da se slede njegove zapovesti, koje su na dobrobit svih. Neposlušnost, s druge strane, može dovesti i do tragičnih posledica.
Pitanje koje često izaziva nedoumice jeste da li je greh imati polne odnose dok traje post, a posebno da li je greh zatrudneti u tom periodu.
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.