KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONIH KOJI PLAČU PORED PUTA I ONIH KOJI SUZE RONE USPUT! Dobro pročitajte objašnjenje Svetog Tihona Zadonskog
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje.
Često se pitamo zašto nam se određene stvari događaju. U trenucima nesigurnosti, lako je pomisliti da je sve slučajno. Međutim, ako pogledamo dublje, shvatićemo da ništa nije slučajno i da se sve odvija prema nekom planu.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje i deo je Božje promisli. Iako možda ne razumemo uvek zašto nešto prolazimo, s vremenom shvatimo da nas te situacije oblikuju i vode prema nečemu višem. Kroz radosti i nevolje rastemo, učimo i približavamo se Božjoj volji.
Vera u Božju promisao donosi mir i poverenje. I kada se suočimo s nepoznatim, znamo da nas vodi ljubav i mudrost koja nadmašuje naše razumevanje. Zato, ništa nije slučajno – svaki trenutak je deo Božje promisli za nas.
Da je sve u životu deo Božje promisli govorio je i Starac Porfirije:
"Ništa u našem životu nije slučajno. Bog se brine čak i za najmanje detalje našeg života. Nije ravnodušan prema nama, nismo sami na svet. Mnogo nam voli. Svakog momenta nas ima na umu i štiti nas. Moramo ovo razumeti i ne plašiti se ničega".
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Kada se i Gospod rodio u Vitlejemu, ovaj Anđeo Gospodnji javio se pastirima koji su čuvali noćnu stražu kod stada i rekao im: "Javljam vam veliku radost, danas nam se rodio Spasitelj!"
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama velikih svetitelja pravoslavlja.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.