KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Čovek vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
Smrt, iako prirodan deo života, izaziva dubok strah i nesigurnost, kako kod onih koji umiru, tako i kod njihovih najbližih.
U poslednjim trenucima života, kada je neizbežno suočavanje sa krajem, rodbina i prijatelji često osećaju potrebu da ohrabre umirućeg, pružajući mu lažnu nadu i pokušavajući da umanje patnju.
Nekada se, kako bi se ublažio strah, umirućem govore reči utehe koje nisu utemeljene u stvarnosti, poput onoga da "još nije sve gotovo", "imaš šanse da se izvučeš".
Sveštenik Andrej Rahnovski kaže da takvo ponašanje, iako vođeno dobrim namerama, može samo otežati proces prihvatanja smrti.
On ističe da je upravo u trenucima pred odlazak, važno otvoreno razgovarati sa umirućim, bez straha da se spomene smrt.
- Često svest o bliskoj končini biva teška i za bolesnika i njegove bližnje. Po pravilu, rodbina bodri čoveka, kada je ovaj već u poslednjem stadijumu života, umesto da otvoreno govori o dolazećoj končini, i da zajednički prožive te poslednje dane, koji nemaju cenu. Sveštenik treba da do takve osobe donese saznanje da se mora pripremiti za prelazak iz privremenog u večni život - priča on.
Međutim, smrtno bolesnim ljudima je, ističe, često teško da se pomire sa činjenicom da će skoro umreti.
- Sveštenik treba da objasni obolelom koliko su važne pripreme za novu etapu života, kako bi bolesniku to donelo korist, i kako bi pacijent izbegao psihičku depresiju, očajanje, kada će se zatvoriti za sve i neće želeti ni sa sveštenikom, ni sa rodbinom da razgovara. Treba primetiti da se u našem društvu razgovori o smrti naglo prekidaju: "Hajde nećemo“, "Zašto o tužnom"....
Kaže da se čovek vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj.
- Ovaj tabu remeti da se pravilno dočeka končina. Čak ako ne bismo uzimali duhovni kriterijum, a gledali isključivo sa profane strane, onda bismo, shvatajući da ćemo uskoro završiti svoje putovanje, osetili potrebu da makar očistimo savest pred ljudima. Zamolili sve za oproštaj, rekli dobru reč dragim i bliskim ljudima.
On je objasnio i kako rodbina i bliski ljudi treba da se ponašaju kada im neko blizak umire i da čoveka na samrtničkom odru treba tešiti i davati mu lažnu nadu.
- O smrti treba obavezno pričati. Pitanje je samo kako to činiti: kakve reči izabrati, i kakvo će biti unutrašnje raspoloženje. Ako delimo nečiju patnju i vidimo da se osoba još uvek nada i da ta prividna nada ometa bolesnika da spozna blizinu smrti i da se pokaje, u tom slučaju smo u obavezi da kažemo sve otvoreno. Ali, ako se bolesnik stalno kaje, svesno ispoveda, smatram da nema potrebe koncentrisati pažnju na tu temu. U principu, takav čovek je spreman za smrt - zaključuje otac Andrej.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje. Četrdesetodnevni parastos, objasnio je sveštenik, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana. Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju. Blagovesti su jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika.
KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
KAKO SE RAČUNA 40 DANA UPOKOJENIMA: Sveštenik otkriva greške koje često pravimo
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONIH KOJI PLAČU PORED PUTA I ONIH KOJI SUZE RONE USPUT! Dobro pročitajte objašnjenje Svetog Tihona Zadonskog
DANAS JE CRVENO SLOVO I VELIKI PRAZNIK! Slavimo Blagovesti, dan kad je Arhanđel Gavrilo javio Devici Mariji da će roditi Isusa!
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.
Sveti Teofan poručuje da je, u trenutku kada život zahteva od nas da se suočimo sa strastima i iskušenjima, važno da se podsetimo na Božiji sud i posledice koje on nosi. Duhovni strah, koji proizilazi iz svesti o Božijoj moći i pravdi, treba da bude jači od svakog straha od fizičke smrti. On savetuje da, ukoliko bismo morali da biramo između smrti i greha, treba da izaberemo smrt, jer na taj način izbegavamo veće i strašnije posledice - duhovnu smrt.
Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta.
U hrišćanskom učenju, bolest može biti i posledica duhovnih slabosti, greha ili udaljenosti od Boga.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrvenika deli, a onaj ko propoveda Jevađenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
"Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji".
Prilikom rada na ovoj izložbi glavni cilj bio je da se pruži skroman doprinos u očuvanju kulture sećanja na naše stradalnike.
Pre 33 godine sa grupom prijatelja osnovala je Hor i studio za duhovnu muziku „Melodi“ s kojim kontinuirano pronosi lepotu, smisao i bogatstvo vizantijske, srpske, ruske, bugarske, beloruske kulturne baštine.
Kako bi osmeh na licima najmlađih sijao na Vaskrs, pripremljeno je lepo iznenađenje.
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Zašto je praznik Blagovesti najveća blaga vest koju je Gospod doneo ljudima? Danas se otkriva najuzvišenija tajna Božijeg plana - kako Gospod, večni i besprekorni, postaje čovek i donosi večni život, pravdu i svetlost, otkrivajući sudbinu svakog ljudskog bića.
Ovaj čuveni posni prilog nezaobilazan je deo praznične trpeze za Blagovesti. Otkrivamo kako da vam skordalija uvek uspe – da bude vazdušasta, lagana i bogata ukusom, kao sa Svete Gore.
U prostoru u kojem je poslednje dane svog ovozemaljskog života provodio i molio se jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja, prvi put je služena liturgija pređeosvećenih darova. Sabranim vernicima, ispunjenim dubokim emocijama, ovo bogosluženje bilo je snažno duhovno iskustvo.