Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Reč amanet među pravoslavnim hrišćanima označava poslednju želju preminule osobe u vezi sa nečim dragocenim što treba da se prenese na buduće generacije.
U savremenom srpskom jeziku ona označava obavezu ili zadatak koji je neko poverio drugoj osobi, a povezano je sa terminima poverenja i nasleđa. U osnovi, to je poverenje koje neko ostavlja da se nešto ispuni ili da se izvrši. Može se odnositi i na testament, pisani zapis u kojem neko nešto ostavlja ili poverava drugoj osobi, ili na nešto dragoceno što se prenosi kao nasleđe.
Etimološki, amanet potiče od turske reči emanet, koja je izvedena od arapskog aman, što znači "sigurnost" ili "zaštita". U arapskom kontekstu, aman je označavao zaštitu, a kroz turski je postao povezano sa zadatkom ili obećanjem.
Shutterstock
Amanet
U muslimanskoj tradiciji, amanet je označavao poverenje u vezi sa imovinom, novcem ili važnim zadacima, a osoba kojoj je povereno nešto nije smela prekršiti to poverenje.
Takođe, tokom osmanske vladavine na Balkanu, amanet je bio povezan sa vernošću, lojalnošću i odgovornošću.
Pod vlašću Turaka je i ušla u naš jezik i najčešće se, kao što smo rekli, upotreblja u kontektu poslednje pokojnikove želje.
Postavlja se pitanje da li je ostavljanje ameneta u skladu sa pravilima SPC i na sajtu Eparhije autrijsko-švajcarske nalazimo da jeste.
Shutterstock
Amanet, Ilustracija
- Amanet je zaveštanje ili testament. Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno. Obično to radi otac kada umire. On tada ostavlja svojoj porodici izvesne savete, uputstva, želje i naredbe. Sve je to amanet. Amanet roditelja se u našem narodu duboko poštuje. To je kada je amanet u skladu sa hrišćanskim moralom - kaže se i navodi u kojem slučaju on se ne mora poštovati:
- Međutim, ako je amanet uperen protiv nekoga ili na štetu nekoga, on se ne mora poštovati i ispunjavati. Najbolje je tada, posavetovati se sa sveštenikom.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Po Božjem promislu bio je izabran za episkopa lampsakijskog. Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, a mnoge crkve je sagradio i blagočešće utvrdio.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.