Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Reč amanet među pravoslavnim hrišćanima označava poslednju želju preminule osobe u vezi sa nečim dragocenim što treba da se prenese na buduće generacije.
U savremenom srpskom jeziku ona označava obavezu ili zadatak koji je neko poverio drugoj osobi, a povezano je sa terminima poverenja i nasleđa. U osnovi, to je poverenje koje neko ostavlja da se nešto ispuni ili da se izvrši. Može se odnositi i na testament, pisani zapis u kojem neko nešto ostavlja ili poverava drugoj osobi, ili na nešto dragoceno što se prenosi kao nasleđe.
Etimološki, amanet potiče od turske reči emanet, koja je izvedena od arapskog aman, što znači "sigurnost" ili "zaštita". U arapskom kontekstu, aman je označavao zaštitu, a kroz turski je postao povezano sa zadatkom ili obećanjem.
Shutterstock
Amanet
U muslimanskoj tradiciji, amanet je označavao poverenje u vezi sa imovinom, novcem ili važnim zadacima, a osoba kojoj je povereno nešto nije smela prekršiti to poverenje.
Takođe, tokom osmanske vladavine na Balkanu, amanet je bio povezan sa vernošću, lojalnošću i odgovornošću.
Pod vlašću Turaka je i ušla u naš jezik i najčešće se, kao što smo rekli, upotreblja u kontektu poslednje pokojnikove želje.
Postavlja se pitanje da li je ostavljanje ameneta u skladu sa pravilima SPC i na sajtu Eparhije autrijsko-švajcarske nalazimo da jeste.
Shutterstock
Amanet, Ilustracija
- Amanet je zaveštanje ili testament. Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno. Obično to radi otac kada umire. On tada ostavlja svojoj porodici izvesne savete, uputstva, želje i naredbe. Sve je to amanet. Amanet roditelja se u našem narodu duboko poštuje. To je kada je amanet u skladu sa hrišćanskim moralom - kaže se i navodi u kojem slučaju on se ne mora poštovati:
- Međutim, ako je amanet uperen protiv nekoga ili na štetu nekoga, on se ne mora poštovati i ispunjavati. Najbolje je tada, posavetovati se sa sveštenikom.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Po Božjem promislu bio je izabran za episkopa lampsakijskog. Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, a mnoge crkve je sagradio i blagočešće utvrdio.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Krstovdan po starom kalendaru i Svetog Atanasija Velikog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Margarete Ugarske, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.